Veseli ribar gostionica je u Ližnjanu koja radi više od pola stoljeća. U samom je centru mjesta, ne može je turist promašiti. I domaći jedu ovdje, radi cijelu godinu. Jedini. Kultni Veseli ribar, nekoć, postao je – Stari ribar.
– I dalje je veselo! – govore domaći. Gazdarica je Danijela Božić, a njezini sinovi Luka i Dragi rade marljivo dok majka stoji pred novinarskim mikrofonom.
Nose sinovi riblje plate, svježe dagnje, puno mesa... Jedini je to restoran koji radi cijele godine.
– Bio je Rus, ostavio nam 100 kuna napojnice. A kad smo mu odnijeli još jedno piće na kuću, vadi još 200 kuna. To je moglo trajati u nedogled – govore sinovi o gostima, a majka se sjeti: – Jedan je pojeo dvije mesne plate u okladu! Četiri pljeskavice s kajmakom, četiri ražnjića, četiri kobasice, četiri piletine s pršutom, četiri svinjska lungića sa sirom i ajvarom i četiri porcije pomfrita.
A što je dobio za okladu? – Pivo! Probali smo nas dvojica, Večernjakovi reporteri, pojesti jednu mesnu platu. Nismo uspjeli. Stali smo na pola...
Ostali bez piva. Svaka čast tom Nijemcu, platili bismo mu i mi piće da ga vidimo, pojeo je za četvero, možda i za šestero. Tu se jede dobro. I puno!