Ljubomir Kerekeš: Još ne znam što je to gluma!

Ovogodišnji je prosinac pravo vrijeme da Ljubomir Kerekeš svede račune pod crtu. I to ne samo zato što je kraj još jedne, za njega uspješne, kalendarske godine, nego zato što baš ovoga prosinca slavi 25 godina glumačkoga rada. Više nego dovoljno za "pretres" zagrebačkih i varaždinskih, ali još više televizijskih i filmskih uloga, među kojima su svakako trenutačno aktualna uloga Vlatka Poklepovića u "Bumerangu" i uloga majora Alekse u Brešanovu filmu "Kako je počeo rat na mom otoku" .  
Ne navijam alarm za gledanje televizije

EKRAN: Koliko vam je Brešanov film bio odskočna daska u karijeri?
KEREKEŠ: Do toga filma moja je popularnost bila vezana uz Varaždin i tu županiju. Iz njega sam za širu hrvatsku pa i javnost bivše Jugoslavije izašao iz anonimnosti. Taj mi je film pomogao utoliko što sam došao na dispoziciju prepoznavanja. No da je ostalo samo na tome, mislim da bi se i brzo zaboravilo. Međutim, s kasnijim sam se projektima uspio zadržati na toj crti pozitivne prepoznatljivosti.

EKRAN: Što je dovelo i do angažmana u seriji "Bumerang"?
KEREKEŠ: I do toga, ali nemojmo zaboraviti da sam sudjelovao i u mnogim  igranim projektima Hrvatske televizije. Od serijala "Naši i vaši", preko "Zlatnog vrča" .... Bilo je svega i znam reći što je bilo više posla, to je bilo više izazova jer je i glumačka lepeza bila šira i rastezljivija. Iza mene su ostali najrazličitiji karakteri. U "Bumerangu" sam, vjerujem, također uspio predočiti još jedan karakter, zanimljiv i prepoznatljiv.



EKRAN: U "Bumerangu" ste s jedne strane radili s mladom ekipom glumaca, a s druge sa Zlatanom Zuhrićem Zuhrom, koji sebe naziva komičarom, a ne glumcem. Je li bilo među vama dvojicom konkurencije?
KEREKEŠ: Ne! Do "Bumeranga" se on i ja nismo poznavali, ali kad smo se sreli, među nama se stvorila dobra vibra. Obojica smo težili ka kreativnosti. Znam reći da se dobro snalazim s ljudima koji su glumci. Ako su samo glumci, a ne i ljudi  nastaju problemi.

EKRAN: Niz godina igrali ste u novogodišnjim HTV-ovim programima. Imate abonoman?
KEREKEŠ:  Ne, nemam. Veselim se svakom poslu ma kakav on bio, humorističan ili dramski. Osobno se ne bih svrstao ni na jednu stranu, a prema ulogama koje sam dobivao čini mi se da me ni redatelji ne svrstavaju ni na jednu stranu.

EKRAN: Prije desetak godina svi su kukali kako na televiziji, poglavito HTV-u nema dovoljno humora. Stanje se sada bitno promijenilo. Kako ste iz gledateljske perspektive zadovoljni televizijskim humorom?
KEREKEŠ: Vjerujem vam na riječ. Naime, ne stignem puno toga gledati na televiziji. Čak ni "Bumerang" ne gledam redovito. Kad imam vremena i kad sam kod kuće, gledam domaće serije, ali ne navijam alarm ni za jednu. Čak ni za one u kojima sam igram.

EKRAN: Za ovaj razgovor fotografirali ste se u varaždinskom HNK. To znači da ste za kazalište u kojem ste se profesinalno počeli baviti glumom još uvijek neraskidivo vezani?
KEREKEŠ: Svaki moj izlazak do grada, znate ono kad malo "skočite van" jer imate malo slobodnog vremena, završi u varaždinskom kazalištu. Zapravo, tu sam na kavi skoro svakodnevno i rijetko kad produžim do Korza ili prošećem po gradu. Kad to činim znači da imam neki neodgodiv posao: moram platiti ratu kredita u banci ili slično. A kad govorim o poslu, nakon 11 godina što sam poslovno vezan za Zagreb, još uvijek sam u varaždinskom kazalištu vanjski suradnik i na paušalu sam. Igram predstave koje su na repertoaru.
Nisam za cirkus



EKRAN: Jeste li nakon 11 godina požalili što ste se poslovno preselili u Zagreb?
KEREKEŠ: Ne, nisam. Samo ja znam koliko sam kilometara prešao zbog toga...

EKRAN: Nećemo otkriti policiji, ali  koliko vam vremena treba od Varaždina do Zagreba autom?
KEREKEŠ: Odavno sam prestao stizati onih desetak nebitnih minuta. Ne jurim više. Zapravo, ljuti me kad vidim one koji s tim stvarnim i metaforičkim saobraćajem nemaju baš ništa, nego sjede sa strane i pljuju po svemu. Mislim da bi, ako ništa drugo, trebali imati kolegijalan respekt prema onome što je netko drugi napravio. Katkad mi se čini da se mnogi već nakon trećine radnih okretaja pregriju, postaju umorni od posla.

EKRAN: Vi se još niste umorili? Rekli ste da vam polovicom prosinca pada  25 godina rada. Pročitala sam da ste napravili preko 80 uloga u tih 25 godina. Hoćete li to slaviti ili obilježiti?
KEREKEŠ: Pa ako ćemo precizno računati imao sam 86 premijera, stotinjak uloga... Kad sam izbrojio dvadeset godina  obilježio sam ih s najvjernijom publikom na najobičnijoj repriznoj izvedbi. Ako treba nešto slaviti  slavit ću, iako osobno nisam ni za kakav cirkus jer u kazalištu je svaki dan  novi dan. Još uvijek sam na onoj istoj valnoj duljini na kojoj sam bio kad sam počinjao, još uvijek sam ostao veliki istraživač i glume i samoga sebe i kazališta. Među onima sam kod kojih još prevladava radna energija i etuzijazam. Ako i jesam manje pametan, moja ljubav prema ovom poslu nije se ni smanjila, a kamoli nestala. I na upit  što je to gluma  a za razliku od mnogih koji imaju na to pitanje spreman odgovor ili čak definiciju, ja dan danas ne znam odgovor. To je još uvijek nešto što je u meni, pitanje nekog mog unutarnjeg filma, nekog mog unutarnjeg svijeta. I premda u to ulazim trezveno još uvijek, ne znam što je to gluma.

EKRAN: Uspješni ste već četvrt stoljeća, a zamislite  nemate završenu glumačku akademiju. Možda je to vas nezahvalno pitati, ali nakon ove halabuke oko Severinine monodrame, čini li akademija doista glumca glumcem?
KEREKEŠ: Doista me to nezahvalno pitati jer što god rekao uvijek ima onih koji to mogu pogrešno protumačiti. Akademija svakoga na papirološki način čini glumcem, a na čovjeku je osobno da to potvrdi ili opovrgne. Meni je nakon 25 godina rada na sceni smiješno o tome govoriti. Smatram da vrijeme akademije nipošto ne bi smjelo biti vrijeme  pro forme  nego vrijeme istinskoga rada i bavljenja glumom, tako da ako ti ceh već daje pravo da nakon nekog vremena postaneš punopravni član bez papira, to doista i opravdaš. No, ako je sve samo poigravanje s kazalištem i glumom onda ni akademija ne može činiti glumca članom Hrvatskog društva dramskih umjetnika.

EKRAN: Nedostaju li vam vještine koje se stječu na akademijama?
KEREKEŠ: Tijekom pet godina koliko traje studiranje na Akademiji dramskih umjetnosti ja sam prodefilirao, krv prolivao u 14 premijera u varaždinskom HNK. Imao sam priliku apsolvirati izravno na sceni i to s eminentnim glumcima. Ja se ne osjećam hendikepirano. Ako nešto ne znam, a siguran sam da toga ima, to nije vezano za znanja koja se stječu na akademijama.

EKRAN: Nekad ste se opuštali pecajući. Što ste u posljednje vrijeme upecali?
KEREKEŠ: U posljednje vrijeme upecao sam "Skupštinu", predstavu koju sam napravio u suradnji s varaždinskim i virovitičkim kolegama. Tijekom godine dana odigrali smo je čak 70 puta, uglavnom na gostovanjima po cijeloj Hrvatskoj. To je četvrti projekt  koji je nastao u mojoj produkciji. Uz redovite predstave koje igram u matičnom HNK u Zagrebu, zapravo imam sasvim dovoljno posla do početka sljedeće godine kada počinje snimanje druge sezone "Bumeranga".