Šteta što babica Jaga nije gay. Odnosno, pripadnik tzv. LGBT populacije. Svi bi se, naime, podigli na noge da je primalja Jaga Stojak, kao homoseksualna osoba npr. odbila sudjelovati u pobačajima.
Ovako je njezin slučaj, nakon 27 godina staža i porađanja djece u krvi i mukama, vrlo brzo pao u sjenu kolovoške vrućine, jer se, jednostavno, ne uklapa u šablonu liberalno-lijevoga poimanja ljudskih sloboda. I još su godišnji odmori, pa koga briga za jednu Jagu i njezinu savjest i njezinu buduću egzistenciju nakon bahatog otkaza “sanacijske ravnateljice” kninske bolnice, koja je mogla spornu Jaginu savjest vrlo lako zamijeniti “savješću” nekog drugog svjetonazora. Ali, eto, nije se dalo tako daleko ići toj “sanacijskoj ravnateljici”, koja sigurno ima pet puta veću plaću od jedne babice. No, zato joj je savjest sigurno sto puta manja!
Osim javnosti na sve je trebao reagirati i ministar zdravlja dr. Rajko Ostojić, koji je jednim potezom (čak i s Brača gdje ljetuje) mogao vratiti babicu Jagu na posao. Nije to trebao učiniti kako bi obranio svjetonazor kršćanke Stojak, koji joj brani sudjelovanje u abortusima, nego kao liječnik i ministar otvorena srca i uma u jednoj demokratskoj i slobodnoj zemlji, kakvom Hrvatska želi biti.
Radi se, naime, o jednoj od demokratskih tekovina kojoj se ne može prigovoriti ni s političke, ni sa svjetonazorske, ni s ideološke ili bilo koje druge strane. Pitanje savjesti, naime, pitanje je univerzalne vrijednosti i posve je svejedno da li u pobačajima ne želi sudjelovati SDP-ovac ili HDZ-ovac, ljevičar ili desničar, katolik ili hindus. Ako se pozove na svoju savjest, koja mu govori da je ljudski život živ od začeća, onda mu tu savjest nitko nema pravo mjeriti bilo kakvim političkim ili ideološkim mjerilima. Posebice ako su ispunjeni svi uvjeti, pa se ne ometa tijek radnoga procesa, tj. postoje osobe koje mogu zamijeniti toga djelatnika. Kao što je, evidentno, slučaj u kninskoj bolnici.
No, Jaga Stojak očito nije populacija za koju se javnost i dežurni demokrati bore. Budući da se deklarirala kao pripadnica kršćanske, katoličke većine u društvu, dežurna demokracija valjda misli da se za prava većine ne mora boriti. I pritom je uvelike u krivu. Šutljiva većina često može biti obespravljenija od glasne manjine, kao što je upravo kod nas slučaj. Velika većina čak može ostati i bez pravoga prava glasa, kao što je to slučaj s našim parlamentarnim izborima. Većina čak može – premda zvuči nevjerojatno! - biti diskriminirana, kao što je kod nas slučaj s kršćanskim načelima, koja su izvrgnuta ruglu i udar na njih ide s najviših državnih vrhova.
No, svemu tome može doskočiti jedan pametan i dobronamjeran čovjek. Odnosno, upravo obrnuto proporcionalno u onoj poslovici “što budala pokvari, ni sto pametnih ne može popraviti”.
U slučaju babice Jage, sto budala ne može pokvariti ono što jedan pametan može napraviti! Ministre Ostojiću, na vas je red! Između dva tuširanja na vašem Braču, poništite otkaz deklasiranoj Jagi Stojak i stanite u obranu njezine savjesti! Obranit ćete tako i svoju i našu. I svaku buduću koja se pobuni protiv prava da čini nešto što je mimo njezine volje i života koji živi.