Nakon usijana atmosfere temperature su pale, ali ne dovoljno jer usijane glave dodatno zagrijavaju mjesto pod suncem ovoga neba. Nakon godišnjih odmora, skraćenih sati i produljenih vikenda oni koji odlučuju o sudbini besane BiH trebali bi ponovo sjesti, nakratko proteferičiti, prodivaniti pa onda konačno ozbiljno popričati o ozbiljnosti neozbiljne situacije u državi triju etniciteta i dvaju entiteta. Kardinal Vinko Puljić u Večernjaku ukazao je na pogubnost toga što se pokušava praviti BiH bez Hrvata. A i vrapcima po bosanskim i hercegovačkim granama jasno je da onaj tko gradi BiH bez hrvatske komponente pravi Bosnu i Hercegovinu bez Republike Srpske. Pa se mnogi čudom čude logici nekih američkih portala koji otvoreno pišu kako bi za desetak godina RS mogla postati neovisna država. Koja je trenutačno „samo“ država u državi. A najviše se čude oni koji svojski rade na BiH bez Hrvata. Smiješno! Po njima BiH može bez Hrvata, ali bez Srba (u RS-a) ni slučajno. Takva logika sve dublje ulazi u sferu patologije. Pola Hrvata protjerana je u ratu, a druga polovina trebala bi nestati u miru. Podjednako i u ratu i u miru. Oni koji na tome rade misle da je to ta hrvatska jednakost! Pred bh. parlamentarce stiže novi blokovi pitanja, a postavlja se pitanje hoće li i oni završiti na blokadama. Većina ključnih zakona upućenih Parlamentu iz Vijeća ministara zaustavljeni su i proslijeđeni na Ustavni sud koji treba odlučiti o opravdanosti bošnjačko pozivanje na zaštitu vitalnog nacionalnog interesa u Domu naroda. Postoji bojazan da će uslijediti nove blokade protiv vitalnog interesa BiH. Ako se to dogodi, parlamentarci mogu na produženi nezasluženi odmor zaslugom blokada onih koji bi trebali odblokirati BiH. Valjalo bi što žurnije sprovesti u djelo presudu Suda za ljudska prava u Strasbourgu u slučaju Sejdić-Finci, a postavlja se pitanje hoće li se i taj slučaj zaustaviti na Ustavnom sudu BiH! U BiH ima puno onih koji partikularno prakticiraju ono znamenitu Brozovu u priznavanju samo suda svoje partije. Partijski partijaneri partijaju i svoje partikularne interese vitalno prakticiraju. Pa najavljene ustavne promjene, izmjene i dopune teško da se popune. Jer za to treba dvotrećinska većina. Na federalnoj razini parlamentarna većina nije i vladajuća pa vlada Vlada koja ima potporu parlamentarne manjine. Što nije nikakvo čudo jer je znan nimalo slučajan slučaj da jedan narod predstavljaju oni koje taj narod nije birao. Načelo supsidijarnosti u BiH pretvorilo se načelno u suspenzijalnosti. I sad bi ta i takva neeuropska BiH trebala u Europu. Neeuropska crna rupa trebala bi postati nova europska zvjezdica. Toga nema ni u dalekom svemiru. Ima samo u bh. nemiru. Angelina Jolie snimila je u BiH „U zemlji krvi i meda“, a Monica Bellucci s Kusturicom snima film „Na mliječnom putu“. U jednom filmu spominje se med, a u drugom mlijeko iako se radi o državi koja je daleko od meda i mlijeka. I Bellucci Monica shvatila je koliko je rastezljiva bh. harmonika. Harmonika je bez harmonije jer nije harmonično napravljena. Ta harmonika dugmetara rastavljena je na dva dijela, a hoće da bude cijela. Staviti prst na dugme harmonike dugmetare jednima je dopušteno do mile volje, drugima nije, pa su loše volje. A hoće li biti bolje, ne zavisi samo od ljudi dobre volje, već i od zlovoljnih. Hoće li se ipak konačno odobrovoljiti, pitanje je SAD. Ali i Bruxellesa, pa i Moskve, Rusije, ponekoga i iz – busije! Iz Bruxellesa pitaju što se toliko čeka s implementacijom presude u slučaju Sejdić-Finci, dok se oko slučaja bh. Hrvata nikome osim samih Hrvata BiH ne žuri. Samo što ne poručuju: - Bh. Hrvati, ne nasjedajte više na vlastito mišljenje! I pojašnjavaju da nema nikakva razloga da misle o sebi, ima tko misliti o njima. Hoće im izbaciti iz glave ono što im je u srcu! Što je tehnički nemoguće, a po logici i više nego nemoguće. A što će biti s daytonskim brakom, teško je bilo ili crno što reći. Sve sliči na onu nezgodnu zgodu kad je Mujo zbog nevjere htio pucati u Fatu: - Ne radi to, budalo jedna, tko će ti, kad odeš u zatvor u Zenici, donositi pakete?! BiH bez EU i njezinih fondova neće moći. Ako se nastavi po starom, moglo bi biti kao s Mujom u nekom elitnom restoranu. Moju se obrati konobaru:
- Donijeli ste mi mokar tanjur!
- To vam je juha, gospodine - pojasni mu konobar.