Ni najinformiraniji analitičari i znalci ne mogu ni pretpostavi što će se u Sjevernoj Koreji događati nakon smrti Kim Jong-ila. To je vjerojatno jedina država na svijetu o kojoj se ne može sa sigurnošću ništa tvrditi zato što je obavijena neprobojnom zavjesom kroz koju ne prolazi baš ništa osim onoga što odobri režim. Iako mnogi očekuju da se nakon smrti diktatora cijeli taj nehumani politički sustav počne urušavati, valja imati na umu da je on višeslojan i da je baš za ovakve slučajeve predviđeno više “osigurača”, odnosno mehanizama s pomoću kojih će se očuvati dosadašnje stanje.
Jedan od tih mehanizama je svakako dinastija Kim u kojoj vlast prelazi s oca na sina i u kojoj se unaprijed zna tko će zasjesti na čelno mjesto u državi. Kada je prije 17 godina umro Kim Il-sung, Kim Jong-il je bio zreo i potpuno formiran političar koji je imao sve konce u rukama i koji je praktički u nekoliko sati preuzeo stvar u svoje ruke i očuvao sustav od svih ugroza. Štoviše, on je Sjevernu Koreju pretvorio u podivljalu nuklearnu silu koju ne zanima nikakva međunarodna kontrola ili pregovori.
No njegov sin Kim Jong-un, kojega je imenovao nasljednikom prije gotovo tri godine, ima samo 28 godina i nejasno je ima li on autoritet i snagu da zaista preuzme vlast i nastavi djelo svoga oca koji ga je favorizirao upravo zato što je karakterom i stavom najviše nalikovao njemu. Iako Jong-un ima čin generala i raznorazne funkcije u partiji i državi, nejasno je u kojoj je mjeri neovisan o vojnoj vrhuški koja ovu situaciju može vrlo lako iskoristiti da de facto preuzme vlast u zemlji. Jedan od znakova da bi stvari mogle krenuti u tom smjeru jest i činjenica da je upravo vojska puna dva dana tajila da je “dragi vođa” umro. Iako je Jong-un dobio titulu “velikog nasljednika”, to je vjerojatno jedan od poteza kojim se želi izvanjskom svijetu pokazati da je politički sustav u Sjevernoj Koreji stabilan i da nema ni naznaka bilo kakvog urušavanja ili krize. No ostaje otvorena i opcija da Kim Jong-un doista ima autoritet i da uistinu on preuzima vlast. Postoji i opcija da se Kim Jong-il dogovorio s određenim brojem izuzetno moćnih ljudi unutar režima, odnosno vojske, da se formira neka vrsta kolektivnog vodstva partije i cijele zemlje u zamjenu za podršku te vrhuške njegovu sinu kao vođi koji će figurirati u javnosti, dok će zemljom vladati moćnici iz sjene.
Bez obzira na sve ovo, međunarodna zajednica trebala bi se pripremiti na neki veći, ako ne i opasniji incident neposredno nakon što prođe period žalovanja i nakon što “veliki nasljednik” doista zasjedne u očevu fotelju.
Kad god je bilo nekih problema na unutarnjopolitičkoj sceni, Pyongyang je inscenirao neki napad ili nuklearni pokus kako bi pokazao međunarodnoj zajednici da su tamo stvari na mjestu i poručio da bi bilo izuzetno opasno da netko izvana pokuša što učiniti. Iako je mogućnost da Sjeverna Koreja na neku susjednu zemlju lansira projektil s nuklearnim punjenjem vrlo mala, nuklearno oružje u ovom će trenutku biti najmoćnija vanjskopolitička poluga. Stoga nije isključeno da u vrlo skoro vrijeme budemo svjedoci još koje pokusne podzemne detonacije ili pak lansiranja nekog novog dalekometnog projektila, poteza koji je velikom nasljedniku omogućiti da se na pravi način predstavi svijetu.
Šanse da dođe da nekakvog “korejskog proljeća” u ovom trenutku su minimalne, ako ne i potpuno nepostojeće. U zemlji koja ima 1,2 milijuna djelatnih vojnika i 8,2 milijuna rezervista, politički i državni establišment koji živi kao bubreg u loju dok 90 posto stanovništva gladuje već dvadesetak godina, pobunu će biti teško organizirati, a još teže provesti. Jedina mogućnost za promjenu ja da se uruši kolektivno vodstvo koje je pokojni “dragi vođa” smislio i da krene unutarnje razračunavanje.
Čini li vam se ovo odnekud poznato? Možda je 1977. 35-godišnji Jong-il sudjelovao na razgovorima koji su u Pyongyangu vodili njegov otac i Tito.
vidimškoj A tko to - \"mi\"?