Obnova krivog srastanja

Neočekivani Dinamov oglas potpore HDZ-u, osim političarske graje i navijačkog čuđenja, stvorio je i mali presedan. Dosad su navijači dolazili u Maksimir bodriti Dinamove igrače, a sada su igrači potpisali da kane navijati za političare. I dosad su nogometaši, i drugi sportaši, bili naklonjeni nekoj stranci, imali svoje favorite među političarima. Ali do ovog Dinamova  plakata "HDZ  u srcu", nikada tako javno i nikada tako otvoreno. S tim dodatnim presedanom u politiku je voljom političkog marketinga ušlo nešto sasvim novo, a iz nogometa došlo nešto što stranke i političari nisu dobivali nikada.

Nakon Dinamova plakata svi su se uzbunili pod transparentom: "Politika van iz sporta!" Kao da je veza sporta i politike nešto novo, kao da već odavno nisu kao prst i nokat. A kada se pojavi Dinamov plakat, svi se počnemo snebivati! Čudimo se, unatoč tome što smo u Saboru već gledali (više gledali nego slušali), Damira Škaru, Mirka Filipovića, Pericu Bukića, Franju Arapovića...

I što svakodnevno gledamo i slušamo Gorana Ivaniševića, Ivana Balića, Petra Metličića i Niku Kovača koji nam priopćavaju da su oni "za HDZ i dr. Ivu Sanadera"! Potom se pojavi Dinamov plakat s "ljubavnom izjavom", i svi se pitaju  što je ovo? Čudi se i predsjednik Republike, jer da se Dinamo tim plakatom miješa u politiku i utječe na rezultat izbora, a da to nije fer jer ga se financira novcem svih građana, a ne samo hadezeovaca!

Istina je, predsjednik ima pravo, samo je taj princip trebao i sam poštovati. I njega uzdržavaju svi građani, a ne samo haenesovci i esdepeovci! Ulazak Dinama u politiku vjerojatno se dogodio "spontano, na moj znak". No, za čiji račun? Malo je čudno da Dinamo kao "purgerski klub" podržava premijera koji je osvjedočeni hajdukovac!

I da se to dogodi mimo Dinamova počasnog predsjednika, koji je esdepeovac! Je li to Dinamova politička podrška hadezeovcu i hajdukovcu Ivi Sanaderu ili politička osveta  zbog odustajanja od završetka Maksimira i mogućeg seljenja stadiona na pustopoljinu u Laništu  SDP-ovcu i dinamovcu Milanu Bandiću? Dok Sanader sigurno gušta, a Bandića u SDP-u zbog plakata "kljucaju", možda je pravo pitanje  što radi Zdravko Mamić? Dvojbeno je može li Sanader plakatnom podrškom nešto bitno dobiti, a Bandić tim "vjerolomstvom" nešto bitno na izborima izgubiti. Nejasno je pak što je Dinamu sve to trebalo.

Dajući podršku HDZ-u Dinamo je doveden gdje ga se, dok je bio Croatia, nije usudio dovesti čak ni Zlatko Canjuga. Kakva bi to tek bila politička gungula da je klub za života predsjednika Tuđmana plakatirao svoju podršku HDZ-u. To se nije moglo dogodilo zbog predsjednikova inatljiva tvrdoglavljenja oko Dinamova "komunističkog imena"  ali da jest, nastala bi revolucija. Canjuga se prvi odrekao Croatije, i među prvima pokojnog predsjednika, a potom i otišao iz Dinama. Ali s njegovim odlaskom i s odlaskom dr. Tuđmana, iz Dinama nije otišla i politika (jer s njima nije ni ušla, bila je ona u Dinamu i davno prije njih). Politike iz sporta, nogometa i Dinama sigurno neće nestati ni poslije ovih izbora, ma tko pobijedio.

 Sraslost sporta i politike, posebno nogometa i politike, nije od jučer. Ako mlađi ne vjeruju, neka pogledaju najdojmljiviju snimku nogometaškog očaja, snimljenu u Splitu, kada je umro Tito. U usporedbi s tim svaka je današnja povezanost sporta i politike mačji kašalj. S dolaskom demokracije vjerovali smo, kao i u štošta drugo, da će te povezanosti nestati. Poslije nepotrebnog Dinamova navijanja za HDZ, sigurno je da će ta simbioza, to "krivo srastanje" ostati.