Odavno je već veliki filozof takorekuć reklamirajući podneblje svoje domovine ustvrdio da u klimi označenoj velikim vrućinama um ne djeluje kako valja, da se tamo, eto, sjedinjuje s prirodom. Ma koliko ta germanski-šovinistička napomena promašivala (tzv. stare Grke npr.), ovih dana ovdje se izgleda umnogome potvrđuje. Ne može se, doduše, ozbiljnije tvrditi da Hrvatska obiluje umom ni u ugodnim proljetnim mjesecima, no trenutne vrućine kao da su se odista ispriječile na putu javne uporabe uma.
Javnost se znojna i vesela bavi ishitrenim temama (a one ozbiljnije ostavlja pod tepihom, dakle: "nekome drugom"). Primjerice, u razdoblju u kojemu se na dan pojavljuje i tucet novih požara kratica DVD ne znači drugo do plastičnu zgušćenku sa zapisom "navodnog razgovora" nes(p)retnoga predsjednikova savjetnika i odbjegloga obrambenoga pisara, na kojemu je "navodno nuđeno", "navodno dogovoreno", itd. Kratica, međutim, ne znači ono što prije svega opožarenoj Dalmaciji već tradicijski, ali i urgentno nedostaje dobrovoljno vatrogasno društvo, ustrojeno, podržano, opremljeno, uvježbano u svakome naselju (kako je to npr. u Zagorju slučaj) da pomaže u nevoljama o kojima slušamo.
Druga je strana medalje ove vrućinom ometene uporabe uma u javnosti u tomu što nema reakcija na ozbiljne ideologizirane besmislice koje to zaslužuju (i koje bi u svakoj civiliziranoj zajednice već odavno naišle na osudu, čak i u razdoblju "kiselih krastavaca"). A kada netko "izvana" reagira (jer domaća javnost to nije učinila), javljaju se samozvani domoljubi koji bi da štite (zapravo neugroženu) domovinu.
U nastavku na epski odužena blebetanja o Thompsonovu koncertu na Vijeću HRT-a se nizom promašenih frazica s posve jasnom filo-antisemitskom potkom pojavila govornica izabrana da zastupa civilno društvo(!?). No, na stav prema kojemu je ustaško klanje bilo zapravo Hrvatskoj nametnuti paravan za kolektivno samoubojstvo Židova u Hrvatskoj nisu reagirale ni organizacije civilnoga društva (i ni jedna od židovskih udruga). Oni koji su reagirali, uglavnom izvana, učinili su to na način koji je izazvao reakcije protiv inozemnih upletanja u domaće poslove, no impotentnost je lokalne javnosti kada je o antisemitizmu riječ ostala i dalje netematiziranom (ravnatelj je HRT-a, dapače, našao motiva braniti članicu Vijeća izbranu da se bavi (i) njime, a ne on njome od Izraela, no bez osvrta na sadržaj njezina javnoga iskaza).
I opet, sve je pobrkano s jedne se strane čini (posve opravdano) neprimjerenim da se izraelski veleambasador obraća HRT-u kao državnoj televiziji i bavi njezinim programom, no, s druge, neke od bitnih stvari nisu rečene:
Thompsonov je koncert trebalo prikazati onakvim kakav je bio, od uvodnoga pozdrava "Za dom spremni!" (koji pjevač-nevježa smatra starom navodom našega naroda), do nezanemariva (premda odista nikako većinskoga) neoustaškoga primitivizma u publici, a ne u naknadno "popravljenoj" inačici;
od Thompsona se nije smjelo tražiti političko očitovanje, ali javnost je u najvećemu dijelu trebala zahtijevati jednoznačan odgovor na pitanje o tomu je li pjevao "Jasenovac i Gradišku staru" (u odgovorima na to pitanje, prvo grlo hrvatskoga domoljublja pokazalo se je proteklih godina, naime, pravom vrdalamom). Ako je taj koljački pjesmuljak ikada pjevao, trebalo je očekivati jasnu ispriku; Thompsona se (i one koji ga premda je razveden smatraju simbolom "katoličkog hrvatstva") ne može kriviti za ponašanje dijela od desetaka tisuća gledalaca, ali se od njega može očekivati da barem jednom za vrijeme koncerta jednostavno kaže: "Nemojte to raditi!" (čak i bez specifikacije).
No, Thompson je tek (glasni) fenomen simbolički neprevladane prošlosti i u tom je pogledu muško-hrvatska inačica Cece. Upravo zbog dubinskoga društvenog nesuglasja o odgovornosti za prošle zločine zemljom se i dalje šire sučeljene verzije moralnoga idiotizma ("naši" nisu činili zločine, barem "ne sustavno") koji se proširuje i na nedavna zbivanja. Ako su, posebice u devedesetima, političke stranke i nalazile (ratnih, tj. protusrpskih) razloga da zažmire na takve ispade, danas za to odista nema ni takvih "razloga". A nikad ih nije moglo biti za (kontekstualno šutljive) aktiviste civilnoga društva, zastupnike manjina ili "humanistički nastrojene" intelektualce. Visoke će temperature kad-tad popustiti, no promjene nije razumno očekivati jer nakon klimatskih dolaze jesenje, prijeizborne vrućine.
A ozbiljna pitanja vlastitoga opstanka od preživljavanja obale pod naletom turista i požara, do povijesnoga identiteta nacije bit će i dalje neodgovorno odgađana.