Badava Zoran Milanović i kukurikavci pričaju o štednji, kako nema novca, da se trebamo svi odricati. A SDP na dosadni festival demokracije ulupa gotovo milijun kuna! Zar je to ta socijaldemokracija kojoj su se opetovano u subotu zavjetovali? Socijaldemokracija koju prepoznajemo kroz totalnu bešćutnost prema stvarnoj situaciji, kad gospodarstvo propada, sve više ljudi radi, a ne dobiva plaću? Nije li na vladajućoj koaliciji da prva pokaže kako se odriče, da se oni sami odreknu svojih izljeva demokracije, skupih hotelskih soba, limuzina...
Ne, nije to demagogija, nije to populizam. Narod je previše osiromašen, i dodatno ga se opterećuje, kao i sve one koji još nešto rade, da bi se vlast mogla tako bahato ponašati. I ne samo to. Kukurikavci sve nas zovu da još više radimo, da prionemo poslu, a koliko njih, posebice u vrhu, ima stvarnog radnog staža, osim partijskog? Kojim su nam oni primjerima dali do znanja što se i kako radi? Milanović se trudi biti govornik koji ostavlja dojam, ali vrti stalno jedne te iste fraze, sklanja se od javnosti s kojom najčešće komunicira preko Facebooka i Twittera, kao da smo u Americi... A sve samo zato što izbjegava konkretna pitanja na koja mora dati konkretne odgovore. A odgovora nema, samo papazjanije! I spinovi, politički marketing. Milanović nam drži lekciju o rođačkoj državi, a što je Zagrebački holding koji drži SDP?
Linić pak dere kožu građanima, pa sad iza svakog ugla u zasjedama čekaju poreznici kako bi kaznili one koji ne izađu iz trgovine s računom u rukama. Da, zakon treba poštovati u cijelosti i na svim razinama, ali opet se ponavlja da se disciplina trenira na običnom svijetu. Nema što, prava pravcata demokracija. Ili Čačić koji nas sve u svojoj bezgraničnoj bahatosti vrijeđa, sve nas drži nesposobnima, neradnicima, smetalima, širi paranoju, loše vijesti, katastrofičar na sve strane, umjesto da širi optimizam. I ne samo on. Ovoj zemlji treba optimizam, pa tako i od političara, jer ako se ovako nastavi, i ono malo mladih i sposobnih pobjeći će iz zemlje! Badava Milanoviću čak i dobra frazeologija, pa i dobra volja, ako ne uspije zaustaviti Čačića u njegovu rušilačkom nagonu. Ili Linića koji ne pravi razliku među poduzetnicima, svi su potencijalni prevaranti, svojim mjerama ubija svaku pomisao na poduzetništvo, i nikome ništa.
No ništa se puno i nije moglo očekivati od Vlade čiji su se članovi posve nespremni uhvatili u koštac s mnogobrojnim problemima, pa ni nakon šest mjeseci ne da nemamo napredak, povećanje zaposlenosti i standarda, nego samo daljnji nazadak!
Ali izbori u SDP-u pokazali su da možda u stranci pušu neki novi vjetrovi. Kako su zamijetili dobro upućeni, najveći dobitnik svakako je Zlatko Komadina kojeg se Milanović mislio olako riješiti, a ovaj je postao treći najjači čovjek stranke. Milanović u vrhu ima jedino do kraja odane Marasa i M. Opačić. No jedan od najvećih gubitnika, ako ne i najveći, jest trenutačni ministar MUP-a Ranko Ostojić, predstavnik zacijelo ideološki najtvrđe stranačke struje, koja je najjača u Splitu, predvođena Marinom Jurjevićem. Jer mnogi su godinama sa strane promatrali i zaključivali kako je boljševička struja u stranci preplavila socijaldemokratsku, što se moglo zaključivati i iz nastupa pojedinaca, poteza, odluka, kadroviranja...
Nakon ove konvencije, osim što je zagrebačka lobistička organizacija premoćno pobijedila, a Split izgubio, Ranko Ostojić i osobno je stranački marginaliziran gotovo na razinu običnog člana. I to čovjek koji danas izjavljuje kako ga EU blokira da donese “prave” odluke i zakone kao i kad za Račana ništa nije mogao učiniti. I pri čemu bezočno laže, jer je dobro poznato kakve je on čistke sa Šimom Lučinom napravio u MUP-u nakon 2000. i kako su dovođeni ljudi koji 1990. kao milicajci nisu htjeli dalje raditi pod hrvatskim grbom. Ovako možda i sa SDP-om dugoročno dobiva Hrvatska!
Nova garnitura na vlasti je kao PET boce: izvana naduti, iznutra šuplji i vrijede po 0.50 kn!