Ječmeni slad, hmelj, voda i kvasac u Njemačkoj su zakonom propisani kao jedini sastojci piva. Taj zakon, zvan Reinheitsgebot, donio je još 1516. godine bavarski vojvoda Wilhelm Četvrti, i to kako bi spriječio pivare da najomiljenije njemačko piće umjesto od skupljeg ječma i hmelja prave od jeftnijih sirovina poput riže i kukuruza. Izvorni Reinheitsgebot propisivao je samo tri sastojka, ječam, hmelj i vodu, jer se tad još nije znalo za kvasac, pa su se vrenja događala pukom slučajnosti.
Slad je najvažniji sastojak piva, koji određuje njegov okus, boju, gustoću i jačinu. Pretvaranje ječma u slad, koji je bogat šećerom, navažniji je pak proces u proizvodnji piva. Hmelj osim što pivu daje specifičan okus i miris služi kao prirodni konzervans, dok kvasac osim vrenja pretvara šećer iz slada u alkohol i ugljični dioksid, pa tako prirodno gazira pivo. I kvaliteta vode znatno pridonosi kvaliteti piva pa njena tvdroća značajno utječe na konačan okus piva.
Pivari napominju da je velika zabluda uobičajeno mišljenje da pivo deblja više nego druga hrana. Učinak piva na debljinu isti je kao i kod drugih namirnica koje se konzumiraju u pretjeranim količinama. Zakonom propisana čistoća piva glavni je argument Nijemcima da je njihovo pivo nabolje na svijetu. A najprodavanije je njemačko pivo na kugli zemaljskoj Becks, koji se proizvodi u pivovari u Bremenu. Iz tog grada na sjeveru Njemačke lani je od ukupno 5,9 milijuna hektolitara proizvedenog Becksa u izvoz otišlo čak 3,2 milijuna hektolitara. No, u svom rodnom gradu Becks nije najpopularnije pivo.
Lokalno stanovništvo, naime, pije Haake pivo, i to zbog dva razloga. Prvi leži u njemačkoj tradiciji da se svugdje pije lokalno pivo. Stoga i ne čudi da u toj zemlji postoji više od 5000 pivskih brendova koji se proizvode u više od 1200 pivovara. Kako je Becks postao globalno pivo, tako su se stanovnici Bremena i njegove regije okrenuli lokalnom brendu, koji se također proizvodi u pivovari Becks. Drugi razlog zašto se u Bremenu pije Haake, a ne Becks krije se u okusu, odnosno za lokalno stanovništvo Haake ima, kako kažu, više okus po sjeveru.
Koliko u Bremenu drže do tradicije, može se vidjeti i svakog radnog dana kada ulicama tog grada zatutnje dvoprežne kočije koje vuku dva vranca razvozeći pivo po pivnicama. Taj običaj datira još iz 19. stoljeća, pa i u krugu pivovare još uvijek postoji štala za šest konja. U štali su uvijek najmanje dva vranca kako posjetitelji pivovare ne bi štalu zatekli praznu, a tu je uvijek i kozlić Willie. U Becksu objašnjavaju da je Willie tu također zbog starog običaja, i to kao svojevrsno žrtveno janje ili, bolje rečeno, žrtveni kozlić.
Naime, Willie boravi u štali kako bi na sebe privlačio, a od rasnih vranaca odvlačio buhe i druge insekte. Usto, kako su koze mnogo osjetljivije životinje od konja, ako neka bolest uđe u štalu, prvo će napasti Willieja. Tako se dobije na vremenu da se spriječi obolijevanje vranaca i osigura redovna dostava piva svaki dan.
Ključ nagnut udesno
Carsku pivovaru - Keiserbrauerei - Beck & May osnovali su 1873. godine bremenski građevinar Lüder Rutenberg, pivar Heinrich Beck i trgovac Thomas May. Pivo je odmah bilo određeno za izvoz pa su tako i etikete bile ispisane na engleskom jeziku. Ključ, kao simbol Becksa, uzet je pak iz grba grada Bremena. No, zbog zabrane korištenja gradskih obilježja u komercijalne svrhe, ključ, po kojem je to pivo u SAD-u poznato i kao Key-beer, morao je biti modificiran, pa je sad na etiketi Becksa nagnut na desnu stranu.