Političke vuvuzele

Različite grane zoologije već su dugo udomaćene u politici pa se nije loše prisjetiti i jedne stare anegdote o studentu koji dolazi polagati ispit iz ornitologije. Ulazi mladac u kabinet i pred sobom vidi preparirane ptice prekrivene “škarniclima” tako da im samo noge vire. Profesor pokaže na jednu od ptica i upita studenta o kojoj je vrsti riječ.

– Pa kako da znam kada joj je glava pokrivena – upita student.

– Trebali biste znati po nogama. Pali ste, kolega – zaključi profesor.

– U redu – reče student i krene prema izlazu.

– Stanite! Dajte indeks, niste rekli kako se zovete – poviče profesor.

Student podigne nogavicu i reče: – Pogodite!

Hrvatski građani već predugo pogađaju razliku između političara i njihovih stavova, traže finese, nagađaju tko što misli i iščitavaju njihove međusobne doskočice jer na prvi se pogled ništa ne razlikuje. Da sada pred njih izađu političari HDZ-a i SDP-a pokriveni “škarniclima”, možda bi se mogla uočiti razlika između muških i ženskih nogu, neke bi “ptice” bile deblje, neke manjeg volumena, ali kako se koja zove i kojim se glasom glasa ne bi mogli pogoditi.

Razlike između hadezeovaca i esdepeovaca su u percepciji građana manje nego ikada: SDP za stanje u državi optužuje HDZ, koji vlada sedam godina u kontinuitetu, a HDZ za stanje u Zagrebu, koji je četvrtina države, optužuje SDP, koji Zagrebom vlada 10 godina. Insektološke doskočice SDP-a o dosadnim muhama i pčelama medaricama između kojih postoji dramatična razlika ne pomažu. Po čemu je to SDP Zagrebu donio med ako sad dojučerašnji suradnici i poslušnici napadaju svog gradonačelnika i krive ga za sve? Jer, ako je u Zagrebu loše, onda je to tako uza znanje i podršku SDP-a, koji je pustio Bandića da radi što hoće, i ljutnja građana je ovih dana, kao i u slučaju potpisa za referendum protiv Vlade, ponovno usmjerena na pravu adresu. Čak se može reći više protiv politika koje su se kompromitirale nego protiv političara koji su iz toga profitirali. Ne toliko protiv Bandića, koliko protiv stranke koju je on predstavljao i koja je zajedno s njim kumovala svemu što se u Zagrebu zbivalo.

Nema što ni Jadranka Kosor likovati, a i Gordan Jandroković i Jasen Mesić trebali bi kontrolirati širinu svojih osmijeha dok uživaju u SDP-ovu nemuštom koprcanju u Zagrebu. Zar se nije Ivo Sanader slikao s Bandićem, nije li HDZ bio u Zagrebačkoj skupštini, nisu li postojali prešutni dogovori na relaciji Grad – premijer koji su se protezali i izvan granica Zagreba? Čiji je to bio premijer, u kojoj su to stranci bili Kosorova, Jandroković i Mesić koji sada prodaju naknadnu pamet, koja je otprilike iste razine kao i ona SDP-ova kada uporno prosvjetljuje hrvatsku javnost o tome kako je u politici najbolje biti suzdržan. Ovisno o smjeru događanja, esdepeovci su, naime, otkrili da nakon svega mogu tvrditi da to zapravo praktično znači biti “za” (kao u slučaju Piranskog zaljeva) ili “protiv” (kao u slučaju Varšavske).

No svi zajedno podsjećaju građane samo na jedno: i muhe i pčele zuje, a kada ih je puno, sve skupa podsjeća na zvuk vuvuzela: ništa se ne razabire i većini sve više ide na živce ta politička papazjanija u kojoj svi optužuju sve, a jedino građani počinju pokazivati konačno svoje pravo lice. Nakon godina pasivnosti i slijeganja ramenima građani napokon traže da vide prava lica onih koji na njihov račun žive. Ne žele više nagađati tko iza čega stoji i tek su sada posve suočeni ne s tim da su svi političari isti, nego da je politika ista: ne vodi računa o njima, nego samo i jedino o sebi. A ta spoznaja, ako se ne rasprši do jeseni, mogla bi na koncu dovesti do toga da na sljedećim izborima SDP izgubi Zagreb, a HDZ državu. Što ne znači automatski da SDP dobiva državu, a HDZ Zagreb. Bila bi to nagrada za sve loše što su napravili. Dosta su građani po “nogama” pogađali što je u glavama političara. I zato je vrijeme da, kada ih upitaju za koga će glasati, oni zavrnu nogavicu i kažu: Pogodite!