Poraz Del Ponte i onih koji su im podmetali

Da je sud u Haagu potvrdio prvostupanjsku drastičnu kaznu generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, i povijest “ovih prostora” sigurno bi se pisala drukčije nego kako se doista dogodilo. Dakle, ne na činjenicama i stvarnim događajima, nego njihovim interpretacijama, pa i krivotvorinama. Rušenjem političke konstrukcije o “ udruženom zločinačkom pothvatu” oslobođeni su ne samo hrvatski generali nego i Hrvatska. Sudac Theodor Meron svojom je odlukom vratio dignitet sudstvu, oslobodivši ga od politike. Odluka suda ujedno je velik poraz nekadašnje haaške tužiteljice, bahate i osione, napuhane i politikantstvu sklone Carle del Ponte. Oslobađajuća presuda ujedno je pobjeda odvjetničkih timova dvojice generala, pravde nad politikom. Povratak generala u Hrvatsku kao slobodnih ljudi i zadovoljština je mnogima u Hrvatskoj, koji su s njima suosjećali i zbog njih strahovali, ali i nelagoda za one koji su im nekoć pakirali i podmetali. Sud je odlukom temeljnom na činjenicama, a ne na podvalama, pokazao ne samo pravednost nego i što misli o takvim iz Hrvatske godinama dostavljanim “istinama”.

Odbacivanjem optužbe s Hrvatske skinuta je i moguća, već upotrebljavana optužba da je Hrvatska nastala na zločinu. Ta politička stigma čekala je da je se upotrijebi kada god se pokaže potreba da se Hrvatsku ušutka. Sada je ostala bez te prilike. Haaška je odluka donesena na temelju prava, a ne pod utjecajem politike. Utoliko je ona važnija za pravu interpretaciju ratnih događaja iz nedavne prošlosti. Nakon oslobađanja ove dvojice hrvatskih generala i mogućega stigmatiziranja Oluje, pa i Hrvatske, više neće biti moguća politički nategnuta teza o podijeljenoj krivnji za rat. Nakon Haaga nedvojbeno je da se Hrvatska branila, a da su agresori bili drugi, koji su likovali nakon prvostupanjske presude generalima Gotovini i Markaču. Naspram hrvatskoga oduševljenja oni mogu jedino bjesnjeti, optuživati i psovati časnoga suca Merona. Njegovom im je odlukom izmakla prilika da svoju krivnju za rat pokušaju ukloniti revidiranjem povijesti. Da je haaška odluka bila onakvom kakvom su je očekivali, to bi im i bila povijesna prilika. Sud im je poštovanjem činjenica, a ne sljedeći politikantstvo Carle Del Ponte, uskratio takvu priliku.

Sud se donošenjem svoje odluke nije rukovodio politikantskim “pomirenjem naroda”, nego utvrđivanjem istine. Odvjetnički timovi dvojice hrvatskih generala upravo su inzistiranjem na istini u sucu Meronu imali objektivnoga partnera, poštovatelja istine. Povratak oslobođenih generala u Hrvatsku povratak je ne samo dvojice časnih ratnika nego ujedno i trijumf istine.