Pravi trenutak za facelifting

Potezom pera nacija je postala otprilike 16 posto bogatija. Državni je zavod za statistiku uključio u bruto domaći proizvod sivu ekonomiju, na što se Hrvatska obvezala u pristupnim pregovorima s Europskom unijom, baš kao što su to činile i druge zemlje kandidatkinje. Takvim, statističkim povećanjem BDP-a realno bogatstvo nije se povećalo ni za lipu. Država će i dalje muku mučiti s visokim otplatama kredita, kućanstva će imati jednako raspoloživa novca kao da se to i nije dogodilo, ali je nacionalna ekonomija ipak profitirala, samo na drukčiji način.

Naime, istog trenutka kad je 15,8 posto povećan BDP, ublaženi su drugi makroekonomski pokazatelji koji su Hrvatsku u usporedbi sa sličnim zemljama stavljali u vrh ljestvice rizika. Udio inozemnog duga, na primjer, koji je uz sadašnje slabljenje kune već bio dosegnuo blizu 97 posto BDP-a tom se statističkom operacijom spušta na otprilike 84 posto BDP-a.

Deficit bilance plaćanja koji bi prema procjenama stručnjaka ove godine dosegnuo 11 posto BDP-a pada na 9 posto... Isto tako smanjuje se i proračunski deficit, udio javnog duga u BDP-u, pa sve u svemu krvna slika hrvatske ekonomije odjednom izgleda zdravije, sličnije onoj naprednih novih članica EU nego slici usporedivih zemalja koje nisu mogle izdržati ni prvi nalet aktualne ekonomske krize.

Hrvatska je mogla u tu statističku prilagodbu ući i prije pola godine, ali i za godinu ili dvije. Onaj tko se na taj korak odlučio baš sada pokazuje, međutim, sjajan kliker za tajming. Statistička prilagodba kakvu nalažu europski standardi vadi se iz rukava upravo u trenutku kad se Hrvatska najviše upinje da bi održala dosadašnji kreditni rejting.

U godini kad padaju najveće otplate stranih kredita (već iduće godine teret inoduga bit će upola manji) Hrvatska se mora silno uprijeti da bi na financijskom tržištu došla do novoga kapitala, a usred ekonomske krize to je tržište škrtije i restriktivnije nego ikad. Udio vanjskog duga, javnog duga, fiskalnog i platnog deficita u BDP-u među najvažnijim je pokazateljima na koje kreditori obraćaju pozornost, a sada će ti pokazatelji biti ipak nešto manje zabrinjavajući nego prije, k tome iskazani onom istom statističkom metodologijom koju traži Europska unija.

Ako je Hrvatskoj ikad trebala takva pomoć, makar ona bila samo kozmetička, onda je to upravo sada, kada je makroekonomska stabilnost pred najvećom opasnošću i kad je pred njom možda najteža mirnodopska godina. Da je, dakle, statistička adaptacija BDP-a obavljena prije, taj bi bonus bio potrošen uzalud, a nije isključeno ni to da bi bio zloupotrijebljen za povećavanje državne potrošnje.

Statistički je bonus, dakle, aktiviran u pravom trenutku, sad kad je to Hrvatskoj znatno potrebnije nego, recimo, u isto vrijeme prošle godine, ali kad god se pohvalimo sa 16 posto većim BDP-om, mora se imati na umu da time nemamo 16 posto više novca. Raspoloživa je, zarađenog novca, na žalost, jednako malo kao i prije. Država, banke i poduzeća i dalje će se morati domišljati kako do izvora za financiranje dugova, ali će u očima potencijalnih kreditora rizik kreditiranja hrvatskih klijenata statistički gledano biti nešto manji nego što je bio još jučer.

Loša je strana toga poteza što se s povećanjem BDP-a na temelju europskih statističkih pravila povećavaju i buduće obveze Hrvatske prema Europi, a sad, kad smo “bogatiji”, pomoć iz Europe mogla bi biti manja nego prije.

U potpuni bi se promašaj sve skupa moglo izroditi ako bi to netko shvatio kao prostor za povećavanje državne potrošnje ili kao izliku za odustajanje od smanjivanja državnih rashoda u najavljenom rebalansu proračuna.