Premijerko, brzo na tečaj

Ako tražimo imalo zahtjevniji, odgovorniji posao, posebice na vodećim, upravljačkim mjestima, jedan od glavnih uvjeta za njegovo dobivanje jest aktivno znanje engleskog jezika i u govorenju i u pisanju. Štoviše, na puno mjesta traži se znanje i dvaju jezika, možda drugog samo pasivno, ali engleski jezik je nezaobilazan. Ne treba ni spominjati kako se traži i vrsno poznavanje rada na računalu, rad u operativnim programima i još štošta. Zato se godinama i usavršavaju različite metode učenja stranih jezika, to više što smo mala zemlja s jezikom koji je neupotrebljiv izvan “regiona”, pa si ne možemo priuštiti, kao Francuzi, primjerice, ili Nijemci, da odbijamo govoriti engleski. Budući da smo još i turistička zemlja, onda je tek jasnije koliko je važno znati strane jezike, a engleski opet na prvom mjestu.

 Politika je zacijelo jedini “biznis” za koji se ne raspisuju javni natječaji. Za političare nema preduvjeta koji bi morali ispuniti da bi se uopće mogli baviti politikom, posebice onom visokom. Jedino je važno da ste dovoljno odani stranci, da imate zaleđe, da vas netko gura, da se uspijete probiti na stranačke liste na izborima koje vode u Sabor i da se višegodišnjim laktašenjem i političkim i igrama i smicalicama nađete na vodećim pozicijama, ne samo u stranci nego i u državi. I nije važno koji strani jezik znate, imate li završen fakultet, i koji, znate li raditi na računalu... Najvažnije je da vas stranka izbaci u orbitu bez obzira na sva ova znanja.

I onda se dogodi, kao što se dogodilo već u nekoliko navrata Jadranki Kosor, da vas kamere uzastopce prate i snimaju, ali i vi volite da vas snimaju, kako bi se pokazala važnost svakog vašeg političkog koraka, i da budete što češće na TV ekranima. Premijerka je, međutim, možda zaboravila da ona ne predstavlja samo sebe nego da predstavlja i svoju zemlju. Nije joj bilo dovoljno što je dobila javne packe nakon što se već prije sa svojim izrazito lošim govornim engleskim obrukala pred povjerenikom za proširenje EU Štefanom Fülleom te američkim predsjednikom Barackom Obamom. Ili, što se u svibnju u Zagrebu na skupštini guvernera članica Europske banke za obnovu i razvoj mučila sa spelovanjem kratice EBRD. Obrukala se u subotu pred cijelom hrvatskom javnošću, ali i pred turistima koje je pozdravljala.

Njezina gesta može se pozdraviti, iako je malo neuobičajena u drugim državama. Ali je i time valjda željela pokazati koliko nam je turizam bitan za preživljavanje ove krize, koliko nam je bitan svaki gost, i koliko je bitno pozitivno ozračje, nasmiješenost kod svakog našeg domaćeg čovjeka koji je u doticaju s turistima, posebice nakon nekoliko zaredalih incidenata sa stranim turistima. No, baš za peh, naišla je na Mađare koji su se odmah na engleskom pohvalili odakle su i da su prvi put u Hrvatskoj. Umjesto da se samo nasmiješila i otpozdravila, ona se upustila u izgovaranje toliko jednostavne rečenice kojom je zapravo pokazala da engleskim uopće ne barata, što god ona tvrdila, i da je osramotila i sebe i zemlju koju predstavlja. Jer je Mađarima odgovorila “I was the day after yesterday in Hungary, to Hungary”. Htjela je valjda reći da je bila prekjučer u Mađarskoj, a ispalo je da je gotovo istodobno bila i u Mađarskoj i na naplatnim kućicama kod Lučkog!

Stipe Mesić u deset godina svoje vladavine nije smatrao važnim naučiti engleski, ali ga onda nije ni pokušavao javno govoriti. Hvalio se da barata ruskim i francuskim. Ivo Josipović se pak izvrsno snalazi s engleskim, pa mu ni prevoditelji ne trebaju, baš kao što je to bilo i s Ivom Sanaderom. Kosorova bi sad morala odlučiti – hitno upisati brzi tečaj konverzacijskog engleskog i ne govoriti ništa na tom jeziku dok ne svlada njegove osnove. Jer sve drugo samo će izazvati novo brukanje i nje i države.