Probudili smo se kao građani EU! Što će nam biti novi cilj?

Probudili smo se kao državljani zemlje članice EU. Istina, proteći će još najmanje nekoliko godina dok Hrvatska ne uđe u schengensku zonu i dok se hrvatski državljani ne budu mogli zapošljavati u većini zemalja EU, u kojima još ima posla, ali \"san generacija\" je ostvaren. Ako ništa, ostvaren je san barem onih koji su se uvalili u Europski parlament i ostale institucije u kojim će dio naše kompradorske elite naći uhljebljenje.

Što će od danas biti novi cilj koji \"nema alternativu\"? I znamo li kao zajednica uopće više živjeti i politički funkcionirati bez takvih mitova? Premijer je u Bruxellesu neki dan rekao da je život put, a ne odredište, kako je važan most, a ne cilj. U tom smislu bi se moglo reći – ako još ne znamo treba li se radovati dolasku na cilj (to će se moći vrlo precizno izračunati već za dvije-tri godine), sasvim je sigurno da je jako dobra vijest to da je završio mučni put. Ulazak u EU je od samog početka uveden kao mit, sveta priča u koju se mora vjerovati i za koju nije potrebno nuditi argumente. Ta dogma se nije propitivala i držala je hrvatsku političku scenu u nekoj vrsti izvanrednog stanja u kojem je sve podređeno krajnjem obzoru smisla – ulasku u žuđenu Uniju. Nije bilo prave javne rasprave o ulasku ili neulasku, umjesto racionalnih argumenata govorilo se o \"povratku kući\", isticale su se \"mogućnosti protoka ideja\" i slične trivijalnosti. Pogotovo je falilo konkretne interesne računice iz koje bi se vidjelo koliko to košta i što donosi. Nametalo se kao samorazumljivo da ulazak u EU nema alternativu i taj temeljni politički mit kao sjena je bojio cijelu političku scenu.

Što je jutros realno drugačije nego jučer? Ništa, u istim smo problemima, s istim ljudima, u istoj kaši. Institucionalni okvir je drugačiji, ali proći će neko vrijeme dok se ta novost i praktično ne osjeti. Proći će godine do ulaska u Schengen, do tada će nas još zaustavljati na granici. Dobra stara kuna koristit će se još godinama dok je ne zamijeni euro, ako se do tada eurozona ne raspadne. Porast standarda, plaća, mirovina, smanjenje korupcije? O tome bismo mogli priupitati ne samo Bugare i Rumunje nego i stare članice Grčku i Italiju. Nezaposlenost mladih već nam je gotovo na razini stare članice Španjolske. Dakle, uklopit ćemo se.

S druge strane, eurofobna priča da smo danas izgubili suverenost također je bajka. Ne možemo izgubiti nešto što odavno nemamo. Već godinama smo nesuvereni financijski, ekonomski, geostrateški. Tko su vlasnici \"hrvatskih\" banaka i \"hrvatskih\" medija? U kojoj se zemlji strani obavještajci i novinari puštaju u predsjednički arhiv? Apsurdno, sad kad je završio veliki mit, stvaraju se pretpostavke za formiranje prave političke elite, koja bi pametnom politikom unutar EU mogla povratiti dio prije izgubljene suverenosti u odlučivanju. Argument da ulazak u EU znači definitivan bijeg s Balkana rasplinjuje se kao mjehur od sapunice pred grubom stvarnošću nikad većeg \"regionalnog\" lizanja.

Jutros je, između ostalog, završila i faza samonametnutog nacionalnog djetinjstva. Infantilna pozicija Hrvatske u pregovorima se doslovno mogla iščitati iz diskursa naših pregovarača koji su govorili o \"izvršavanju domaćih zadataka\" ili \"dokazivanju zrelosti\". Hrvatska politička elita svih ovih godina pregovaranja nije igrala autentičnu političku igru za domaću publiku, već postkolonijalnu za bruxelleski procjenjivački pogled, čijim se očekivanjima bespogovorno prilagođavala.

Ugrubo rečeno, europska politika danas je sve desnija u ekonomsko-socijalnom smislu (kresanje radnih i socijalnih prava, deregulacija, privatizacija) i sve lijevo-liberalnija u pogledu vrijednosti, do granice sekularnog fundamentalizma. U takvom kontekstu u Hrvatskoj su zadnjih trinaest godina nominalno lijeve vlade često radile \"desni\" ekonomski i socijalni posao, a nominalno desne, poput Sanaderove, djelovale kao lijevo-liberalne, o čemu najzornije svjedoči Zakon o suzbijanju diskriminacije kojem se Crkva oštro protivila kao protukršćanskom, a deklarativno demokršćanski HDZ-ovi zastupnici uredno su digli ručice za taj zakon, krojen očito za volju Bruxellesa. E ta priča sad završava. Sigurna pozitivna posljedica ulaska je početak \"normalnog\" profiliranja političke scene, koje će u početku vjerojatno donijeti grublju borbu i političke sukobe, ali dugoročno će sigurno stvoriti jasnije profiliranu političku scenu, unutar koje će biti bolje i vjerodostojnije artikulirana stajališta različitih segmenata biračkog tijela, za razliku od sadašnjeg stana u kojem se većina birača ne osjeća adekvatno predstavljenima.

Umjesto sipanja ispraznih frazetina, isplativost ulaska u EU trebalo je racionalno argumentirati, uspoređujući pluseve i minuse. Sad kad se ušlo, vrlo će se brzo moći zbrojiti troškovi poput \"članarine\" i gubitaka kao što je povlačenje Ine iz Sirije, ili gubljenje dijela tržišta Cefte, i dobici, tj. ono što će se uspjeti izvući iz fondova i iskoristiti na novom tržištu. Ako za dvije-tri godine rezultat bude pozitivan, s radošću ću čestitati na vizionarstvu današnjim bučnim eurofilima. Ako bude drugačije, a pogotovo ako se kriza EU nastavi, prisjetit ćemo ih se i podsjetiti na ono što su govorili. Nadati se prvom, ali treba biti spreman i za drugo.