Razum je pobijedio. Svaki je štrajk uvijek najgore rješenje za sve, a to osobito vrijedi u ovom sporu. I Vlada i sindikati svjesni su da nemaju kapitala za uporno inzistiranje na svomu. Vladi je u gospodarskim okolnostima kakve imamo, kad joj se prijeti nemirima sa svih strana, potreban socijalni mir jer u napregnutim okolnostima nikad se ne zna u što se neki konflikt može izroditi.
Dio javnog sektora ima razloga i kredibiliteta, ne samo zbog prekršenih obećanja ove vlade i premijera, inzistirati na principijelnom ispunjenju zahtjeva. Ali to je tek jedan dio potencijalnih štrajkaša s kojima bi se javnost mogla solidarizirati. Pa i oni koji rade u privatnom sektoru.
Ali, nakon što su stotine tisuća zaposlenih u privatnom sektoru “šaptom” pali, pretrpjevši kojekakve rezove prava i plaća, pa mnogi ostajali i bez posla, teško je sindikatima pridobiti suosjećanje, koliko god bilo opravdano, za inzistiranje na tri posto plaće.