Pod još uvijek radnim naslovom “Iscrvotočeni jablanovi” Aralica je ovih dana završio opsežan rukopis, nešto oko 1500 stranica, roman podijeljen u osam knjiga, a svaka je knjiga sastavljena od tri pisma, smišljena u osam dana trajanja “Oluje”, naknadno napisana svom prijatelju i dugogodišnjem uredniku Zlatku Crnkoviću, koji je iznimno zaslužan za Araličinu književnu promociju. Neka su od tih pisama sama za sebe posebni romani, slični Araličinu autobiografskom romanu “Sunce”.
Tko je autor i kakav je
– Pisan je u kronotopu, sastavljen od najmanje tri vremenska slova – vremena “Oluje”, vremena kad se pisma oblikuju i vremena kad se događa radnja pojedinih dijelova – roman pokušava naznačiti, najprije prijatelju, a potom čitatelju, tko je autor i kako je došlo do toga da bude to što jest i takav kakav jest – kaže Aralica.
Aralica se dakle otkriva, kako kaže, “do kraja”. Još nema izdavača za ovaj rukopis i dvoumi se bi li taj opsežni roman, zapravo ciklus romana, objavio za života. Zasad su roman pročitali samo članovi obitelji, rijetki prijatelji i onaj komu je u obliku pisama pisan. Pitamo ga koliko je u romanu fikcije, a koliko zbilje. “Lica iz romana sva su realna.
Ovaj put nisam primjenjivao već primijenjenu tehniku; nema ključa kao npr. u “Ambri” i “Fukari”, već su sva lica iz života. Bilo da se radi o licima iz vremena “Oluje” ili vremena kad ponirem u svoju biografiju”, objašnjava pisac iz svog zadarskog doma. Većina likova su pokojnici, ali dobar ih dio i danas živi.
Preumoran za polemike
To je djelomično razlog da razmišlja o naknadnom objavljivanju, ali pravi je razlog to što se, kaže, “pribojava izvjesnih polemika, za što je sada pomalo umoran”.“Naravno da spominjem Gotovinu – kako da ga ne spominjem u vremenu Oluje!” odgovara kad ga ispitujemo za detalje, ali dodaje “koga god spominjem, uvijek ga spominjem u relaciji osobnog doživljaja.” Čermak se npr. ne pojavljuje kao lik u romanu jer je s njim autor imao samo telefonske kontakte, dok se s Gotovinom viđao i susretao od njegova prvog nastupa na bojišnici. Dakako da spominje, vrlo često, i predsjednika Tuđmana.
Što će biti najpolemičnije? “Teško je to reći”, veli Aralica, “to je vrlo široka lepeza od nekih davnašnjih relacija do današnjih dana. Roman se sastoji od velikih cjelina, ali su u njih interpolirane manje u kojima dajem svoja zapažanja o zbivanjima u vrijeme ‘Oluje’. Primjera radi o Carlu Bildtu”, kaže.
Izdavača nema, ali sigurno to neće biti Naklada Pavičić. S vlasnikom je ostao prijatelj, ali su završili poslovnu suradnju.