S ministrom Božom Biškupićem nikako do zajedničkog jezika

Kad je Ivo Maroević (1937–2007), muzeolog, konzervator i sveučilišni profesor, ispisivao svoja sjećanja, već je bio teško bolestan. Knjigu “Zrnca životnog mozaika” (izd. MH Petrinja, ur. D. Salopek) nije dočekao, ali mi jesmo. U njoj još jednom otkriva o sebi ono bitno: kako je Maroević vidio i mislio tako je Maroević pisao. Autobiografija je prepuna simpatičnih “štikleca” o poznatim osobama. Za neke će (možda) biti neugodni, ali napisani sa stilom i bez ikakve zle namjere zapravo su slika života.

Tako je s jedne sjednice Odbora za obnovu Dubrovnika Maroević nanizao dojmove o mnogim akterima tadašnjeg političkog života: Vlatko Pavletić, ministar prosvjete i kulture, gotovo je prespavao cijelu raspravu, Gojko Šušak je bio izuzetno smrknut, a Antun Vrdoljak, po običaju, sklon šali. Zapazio je Tonči da nije bilo molitve prije jela pa je biskupu Želimiru Puljiću rekao da povede molitvu iako su već pojeli juhu. Puljićevo lice crvenjelo se od neugode.

Ni dugo poznanstvo s ministrom Božom Biškupićom nije preskočeno. Nikada nisu razvili osobitu “kemiju” u odnosima, iako im je muzeologija bila zajednička struka. Biškupić je ispit polagao u kući Maroevićevih u Trnju. “Naravno da je Biškupić pokazao pristojno znanje i da sam mu u indeks upisao primjerenu ocjenu”, piše Maroević, i dodaje da je tada od Biškupića dobio dvije Lackovićeve grafike.

Poslije su se još mnogo puta sastajali, ali “zajednički jezik”, kaže pisac, “nikada nismo uspjeli postići”. “Smatrao me neelastičnim i tvrdim zagovornikom naizgled principijelnih stvari”. Šteta što Ivo ne zna (ili ipak zna) da je dio sredstva za upravo otvorenu izložbu u Muzeju “Mimara” o njegovu životu i radu, autor koje je njegov mlađi sin Domagoj, odobrio upravo Biškupić. “Kako je sve relativno”, rekao bi Maroević.

S blagom ironijom Maroević se sjeća dr. Vesne Girardi-Jurkić i događaja iz rada Odbora za obnovu Dubrovnika (1992–93). Protokol je predvidio da ministri špalirom ispred broda isprate predsjednika Tuđmana. No, njihovi automobili vozili su iza predsjednikova, a na obalu je trebalo stići prije njega. Kako nego trkom! Ministricu je to stajalo pada i ozljede koljena, a ravnatelja Državne uprave za zaštitu spomenika kulture Ferdinada Medera avionske karte: “Feđica”, rekla je ministrica, “vi ćete naravno u Zagreb automobilom, a ja ću uzeti vaše mjesto u avionu”.