Alen Abramović, pobjednik treće sezone showa 'Život na vagi' na Instagramu voli pokazivati kako napreduje nakon emisije, te im otkriva kako sada živi što jede i kako vježba.
Odlučio je tako objavio šaljivu posvetu svojoj nozi, za što je dobio gomilu lajkova i komentara pratitelja.
''Moja noga.
Moja noga ne diže utege, niti koristi sprave. Ona diže mene, a ponekad i samu sebe.
Moja noga je nekoć bila veeelika.
Ona niti sada nije mala, ali je postala zrela i mudra.
Moja noga šprinta po stepenicama i radi puno čučnjeva. Žao mi je što je nekoć bila jadna dok je nosila veliki teret. Sada više nije jadna. Svoju ljubav mi je pokazala tako da je izdržala sve napore. Ja sam joj neizmjerno zahvalan. Ona je u procesu stasala u ubojito oružje. Ne znam želim li upoznati taj dio njene osobnosti. Znam samo kada bi se odlučila nabiti nekoga u gu*icu (a ima kandidata za to), taj se ne bi dobro proveo. Nemojte se šaliti s mojom voljenom nožicom. Ovo je moja noga"
Abramović je nedavno na društvenim mrežama otkrio i drugu, onu mračniju stranu, koja stoji iza pobjede. Na svom Instagramu u dirljivoj objavi otkrio je kako se teško nosio s promjenom, ali i činjenicom da bi nakon pobjede trebao biti uzor drugima. Zbog svega se na trenutke borio s anksioznošću, a sada je rezimirajući prošlu godinu o svemu otvoreno i progovorio.
"Kako objasniti prošlu godinu koja je iza nas? Je l' bila uzbudljiva? Teška? Lijepa? Izazovna? Zastrašujuća? Za mene je bila sve to! Prva polovica godine bila mi je izuzetno teška. Desio se kratki spoj, dočekala me malodušnost i postao sam anksiozan na momente. Ušao sam u godinu kao pobjednik "Života na vagi" i svi su mislili da sam na vrhu svijeta! Istina je bila drugačija, svi oko mene su se veselili, a ja? Ja sam se osjećao kao da je netko izbio životnu radost iz mene. U godinu sam ušao promijenjen, mršaviji za kojih osamdesetak kila, ali mentalni sklop nije slijedio fizičku promjenu istom brzinom. Budio sam se nervozan, rijetko sam se smijao. Pritisci su bili veliki. Nisam prihvaćao taj novi mental koji je došao kao nusprodukt mršavljenja. Isto tako bilo mi je teško prihvatiti da sam nekome uzor i motivacija, bježao sam od te odgovornosti sve dok nisam shvatio da sam privilegiran i da imam moćno oruđe u rukama kojim mogu utjecati da i drugi ljudi promjene svoje živote nabolje. Senzibilac kakav jesam, upijao sam sve te tektonske poremećaje kao spužva, ali u svakodnevnom životu glava je bila kaotična!" napisao je Alen.
Otkrio je i kako je nakupljeno nezadovoljstvo trajalo mjesecima sve dok sam nije shvatio da okolina nije bitna te da tuđa mišljenja ne smiju utjecati na njegovu promjenu. "Tek negdje sredinom ljeta počeo sam normalno disati i iskreno se smijati. Kada sam napokon došao k sebi, morao sam se suočiti sa zdravstvenim problemima bliskog člana obitelji. Ta situacija, kada jedino možeš pomoći tako da budeš podrška i utjeha svojoj obitelji samo me podsjetila da često ne vidimo koliko smo sretni i imamo sve kada smo zdravi i da zahvalnost u mom svijetu ide na prvo mjesto. Nakon toga je nekako sve sjelo na mjesto, shvatio sam da ono što sam napravio zaista jest nešto izvanserijsko ali isto tako da imam hrpu prostora za daljnji napredak i da ne treba ništa požurivati na silu. Sada se desio taj daljnji progres, taj neki novi iskorak naprijed. Evo sada sam ušao u novu godinu pozitivan, sretan zbog ove borbe koju sam iskusio. Želim sebi i vama dobru godinu, nove osvojene vrhove i novu šansu da bolje i s razumijevanjem sagledamo širu sliku u našim životima!" zaključio je Abramović.
Drago mi je da je čovjek nakon toliko godina napokon progovorio