I dok još sa svojih devetnaest godina nije stigao upoznati svijet, svijet je upoznao njega – Zlatko Josip Grgić, te mu vrlo brzo pridodao itekako snažan i kao teret težak nadimak – Torres’ Whisperer.
Međutim, vrlo se brzo pokazalo da taj teret nikako nije bio (pre)težak za tako mladog umjetnika, genija kako mu svijet tepa, našeg Zlatka.
Torres’ Whisperer je bio onaj nužno potreban vjetar u leđa.
Svakodnevni sati i sati vježbanja, volje, truda, ali prije svega toga i ljubavi za skladbama koje izvodi, poštovanja prema tehnici koju izvodi sviranjem, doveli su ga do velikog priznanja, za koje možemo reći da mu je obilježilo dosadašnju karijeru.
Od nadležnih tijela španjolske vlade, Zlatko je dobio priliku ali i čast da po svijetu nastupa na gitari koju je izradio veliki Antonio de Torres i sam ju nazvao ‘La Invencibile’ (nepobjediva). Upravo je ta gitara uvrštena u nacionalno blago Španjolske kao jedina gitara (uz druge umjetnine i remek djela Španjolske kulture). Bila je u Fundaciji generala Godije desne ruke generala Franka i nikada nije napuštala Španjolsku.
Iako mu je samo devetnaest godina Zlatko Josip Grgić svira jedinstvenom tehnikom i kao takav je jedini u svijetu, a pri tom izuzetnom emocijom koja se na trenutke čini nevjerojatnom kada vidimo da je svira tako mladi umjetnik.
Zlatko je svom gradu, svojoj zemlji na poklon odlučio pokloniti jedan ekskluzivni mini koncert, u trajanju do pola sata, koji je zbog trenutne situacije s COVID-19, snimljen pod posebnim uvjetima u Arheološkom muzeju.
Koncert ekskluzivno možete pogledati sutra, srijeda, 20.5.2020., od 12 sati samo na službenom Youtube kanalu agencije Hamar Media, a tri dana poslije, također će te ga moći pogledati i na službenim Youtube stranicama Večernjeg lista, koji je ujedno i partner ovog projekta.
Sam Zlatko odabrao je ove skladbe…
Fragmento de la 7. Sinfonia de Beethoven obrada Francisco Tarrega
U teškim danima poslije potresa, u danima korona virusa, Zlatko je pogledao film Proročanstva (2009.) režisera Alexa Proyasa, u glavnoj ulozi s Nicolas Cageom i rekao da mu se sviđa Beethovenova glazba korištena u filmu te da želi nešto odsvirati za naš ranjeni Zagreb. Dobio je ogromnu snagu. Pronašao je Fragmento de la 7. Sinfonia de Beethoven u obradi Francisca Tarrege i tako je sve počelo....
- Nismo mogli snimati u studiji zbog ograničenog kretanja, pa sam se sjetio aplikacije Garage Bend na iPhone s kojom sam se igrao kao dječak. Snimke smo slali mailom g. Alanu Šnajderu u njegov studio i tako smo snimili u dnevnoj sobi cijeli materijal. - rekao je Zlatko.
Endecha (tužaljka) i Oremus (pjesma bez riječi) su posljednje kompozicije koje je legendarni španjolski gitarist napisao prije smrti. Francisco Tarrega je bio slavni španjolski gitarist, učitelj i utemeljitelj današnje gitare. Svirao je bez noktiju na crevnatim žicama te na gitari koju je izradio za njega Antonio de Torres. Svirao je jako emotivno te nam upravo Zlatko koji njeguje tu zaboravljenu tehniku i također svira na Torresovoj gitari može dočarati taj umjetnički izričaj.
J.S. Bach: Sarabanda iz 1. Partite BWV 1002 h-mol je kompozicija koja je pisana u originalu za violinu, a obradili su je za gitaru Francisco Tarrega i njegov učenik Miguel Llobet.
Dilermando Reis: Eterna Saudade (vječna čežnja) je kompozicija brazilskog gitariste koga su prozvali „kraljem brazilske gitare“. Saudade je tipična portugalska emocija slična Weltschmerzenu koja uz svoj melankoličan izraz daje snagu i umjetničku ekspresiju.
Ennio Morricone: Gabriel´s Oboe je tema iz filma Mission i simbolizira moć posvećenosti glazbi.
Astor Piazzolla: Adiós Nonino je kompozicija koju je argentinski kompozitor tanga Astor Piazzolla posvetio svome ocu. Piazzolla je bio na turneji u Sjevernoj Americi kada je saznao da mu je otac pao s bicikla i preminuo. U tim teškim trenucima nastao je argentinski tango Adiós Nonino koji počinje motivima argentinskog tanga koji zvuče kaotično, nervozno, izgubljeno, da bi u srednjem polaganom dijelu shvatio da je nepovratno izgubio oca, kao da gitara tužno jeca..oče moj...
Isaac Albéniz: Cadiz je kompozicija velikog španjolskog kompozitora Isaaca Albéniza koja je u originalu pisana za klavir, a za gitaru ju je obradio Francisco Tarrega te nam najavljuje optimizam i nadolazeća bolja vremena...