Uvijek sam živio svoj alternativni svijet. Dok smo jurcali po Sigetu,naučio sam voziti bicikl bez ruku. To je bio moj konj. Pritom sam naokolo gađao lukom i strijelom. Imao sam jaku želju za maskiranjem. Kad smo kao klinci išli krasti kukuruz, i kasnije ga pekli, namazao sam se čađom po licu. To su mi bile ratničke boje.Tad me je bratova ekipa nazvala Maska, a za njih sam to i danas, započinje priču o svom djetinjstvu vođa Cubisma Hrvoje Rupčić.
Zabavljačke sklonosti kao dječak Hrvoje Rupčić nije pokazivao. U srednjoj se školi igrao usnom harmonikom svirajući blues. Ozbiljnije bavljenje glazbom došlo je kad je otkrio reggae, udaraljke, kongo i počeo svirati.
- Odmah sam osjetio da se baš time hoću baviti. Uvijek sam imao buntovnički duh. Prilično sam šokova roditeljima priređivao, a jedan od njih bila je upravo odluka da ću se baviti glazbom. Pričalo se o fakultetu, što ću raditi u životu. Moj odgovor je bio - putovat ću po svijetu i svirati bubnjeve, a kod oca - totalna histerija. Čim sam odslužio vojsku, otišao sam na mjesec dana u London. Ostao sam godinu i pol studirajući udaraljke. Kad sam se vratio, ulazio sam u sve poznatije bendove, svirao sve više, a onda je nastupio ponos roditelja i riječi: “To je naš sin!”, govori Hrvoje Rupčić.
Svaku novu ploču Azre očekivao je mjesec dana unaprijed. Tjedan dana prije izlaska bili su, govori, ludi od nestrpljenja, a kad su je napokon kupili, tjednima je nismo skidali s gramofona. Došla je i blues faza, pa hip-hop, a kad je otkrio reggae, dvije godine za njega je postojao samo Bob Marley. Otkrio je i Santanu, prvi puta čuo konge, bongose. Nije znao što je, ali to je htio i svirati i slušati.
Cubismo danas ima šest studijskih i dva kompilacijska albuma. S danas 74-godišnjom Teresom Garcíjom Caturlaom na Kubi su snimali “Motivo Cubano”. S njima je bila i na koncertu u povodu 15 godina Cubisma. Kubanci su je pitali jesu li oni “njihov” bend, a Teresa im je odgovorila: “Da, jesu”.
- Tada nam je to bilo najveće priznanje. Krenuli smo pet godina prije kao bend iz Hrvatske i tom suradnjom dokazali da možemo svirati kao i oni. Nakon toga smo sljedeće albume radili drukčije. Preuzeli smo njihov melos, umjetničku podlogu, ali tome smo još htjeli dati nešto svoje. Željeli smo imati prepoznatljiv potpis.
Osim glazbe, Rupčić voli i prirodu. Sa svojom djevojkom Zrinkom Cvitešić svaki slobodan trenutak provodi na motoru.
- Bez nje nikamo ne bih otišao. Volimo otići na Velebit. Oboje smo solo brijači pa uzmemo vreće za spavanje, šator, kuhala. Tražimo zabite ceste gdje nikoga nema i trudimo se svaki trenutak biti zajedno.
Obožava promatrati sinove - Nou i Jakova - kako odrastaju, a Cubismo, smije se, ima 20-ak djece. Ponosan je što svi dolaze na njihove koncerte; i punkeri i metalci. Svaki od njih u glazbi svojih roditelja nađe nešto što mu se sviđa.
1995. Cubismo
– Nakon povratka iz Londona s grupom Ritmo Loco počeo sam svirati latino-glazbu. Tamo sam upoznao dosta glazbenika koji su danas u Cubismu. Istodobno sam svirao i s Boškom Petrovićem u BP-u. Sve me više vuklo da napravim spoj jazza i latina. Tad nije bilo benda koji je to svirao. 1994. sam okupio jezgru ljudi, počeli smo vježbati i dobro se zabavljali. Nakon nekoliko mjeseci probe pitali smo B. Petrovića možemo li svirati kod njega. Svirali smo i na Cest is d’bestu. Nakon dva, tri nastupa dogodila se eksplozija; zvali su nas, nudili svirke. Ricardo Luque je još bio u Venezueli. Nakon šest mjeseci svirke čuli smo se, on se želio vratiti u Hrvatsku, a ja sam mu rekao: “Čim sletiš, u bendu si, nedostaje nam pjevač”.
1998. Rođenje sina Noe
Umjetnički je tip, škola mu nije prioritet kao što nije bila ni meni. Moram se postavljati kao autoritet, a u njemu vidim sebe. I moji su redovito morali ići na informacije jer su im stalno govorili: “On sjedi na ušima, u svom je svijetu, ništa ne sluša”. Ide u peti razred glazbene, zanima ga klavir, želi se baviti sportom, ide na džudo, u dramsku grupu. Sviđa mi se što ima jak osjećaj prema drugim ljudima. Ne može podnijeti kad je netko u njegovoj blizini loše raspoložen, tužan, a to je lijepa osobina.
2004. Stigao i drugi sin Jakov
– Potpuno je različit od Noe. Tvrdoglav, ima jaku moć percepcije. Ako ne bude detektiv kad odraste, fulat će profesiju. Mora biti prvi i najbolji u svemu. Moje odrastanje s bratom Damirom bila je jedna velika bitka, a to vidim i kod svojih sinova. Kad im je dosadno, pokušavaju jedan drugome zagorčati život. Ljutim se na njih, ali sam svjestan da je to normalno odrastanje, bratske se svađe ne mogu izbjeći. Kad se sjetim svog odrastanja, vidim bunt, potrebu za šokiranjem roditelja. Uvijek kontra.
2008. Zrinka
– Dogodila se ljubav na prvi pogled, no mjesecima smo oboje to pokušavali negirati. Bilo je dosta unutarnjih previranja. Shvaćaš da ti se nešto događa, a ne bi želio da se to dogodi. Jer se ne bi smjelo dogoditi. Dugo je vremena trajala ta unutarnja borba. Uvjeravali smo i sebe i jedno drugo da smo se odlično skužili i da ćemo u životu biti jako dobri prijatelji. Nekoliko mjeseci u tome smo i uspijevali. A onda smo si ipak priznali i popustili.