Iscrpan vodič kroz Sarajevo u vrijeme najiščekivanijeg festivala: Evo gdje se najbolje jede i što trebate vidjeti

Kolumnist Večernjeg lista Miro Par filmski festival u svom rodnom Sarajevu često posjećuje u društvu supruge Tihane. Stoga će njegov vodič biti od koristi onima koji se spremaju na put u glavni grad Bosne i Hercegovine. 

Kako doći do Sarajeva?
Najbolje avionom. Samo četrdesetak minuta leta iz Zagreba, ali svakako i najskuplje. Ako ipak skupite lovu potrebnu za let, a ima ih dva dnevno, gledajte da uzmete onaj prvi oko 14 sati. Onaj večernji bi vas mogao dovesti u situaciju da ne pronađete taksi kada sletite u Sarajevo na aerodrom Butmir. Odlazak autom bi mogao biti itekako zanimljivo iskustvo, pogotovo jer na tom lijepim krajolicima bogatom putu ima mnogo priča koje bi se dale ispričati o svim tim krajevima kroz koje se prolazi, a o ljudima i događajima pogotovo. Jergović je napisao knjigu o tome (Freelander), ali s druge pak strane – o čemu to Jergović još nije napisao knjigu... To iskustvo je, međutim, zbog gužvi na granicama, borbe za život koja se odvija na cesti kroz Bosnu, izbjegavanja automobila koji pretječu iz suprotnog smjera u vašem traku, uniformiranih drumskih bandita kroz Republiku Srpsku koji u grmu čame čekajući ne bi li vam naplatili prekoračenje brzine postavljene na 40 km/h, vožnje stotinu kilometara iza cisterne koju je nemoguće preteći te mnogo nepredviđenih i dosad u civiliziranom svijetu još neviđenih prometnih situacija, ipak jedno poprilično mukotrpno šestosatno iskustvo nakon kojega vam treba najmanje jedan dan odmora.

Gdje parkirati auto u Sarajevu ako se odlučim njime putovati?
Najbolje u nekom od mnogih šoping-centara. BBI centar je najbolje pozicioniran i nalazi se samo nekoliko minuta ugodne šetnje Titovom ulicom do glavne ulice Ferhadije i Baščaršije ili, isto tako, od Trga Susan Sontag na kojemu se nalazi kazalište u kojemu će se odvijati sva glavna događanja vezana za festival. Ondje je, uzgred rečeno, i crveni tepih po kojemu su dosad prošetale mnoge svjetske face, a ove godine će – pazite, molim vas, ovu originalnu i genijalnu ideju – taj već pomalo izlizani tepih zamijeniti tradicionalnim bosanskim ćilimom...
U BBI-ju možete odmah i razmijeniti novac u konvertibilne marke, a što će vam isto tako biti korisno jer – unatoč nekom uvriježenom mišljenju – gotovo nigdje ne primaju eure. Imate li neki auto lošije kvalitete do kojega vam baš i nije stalo, možete slobodno parkirati i na ulici. (Oni koji vam ga ukradu bi možda mogli primati i eure budete li ga željeli od njih otkupiti...)

Što jesti i kako naručiti nakon što stignem, riješim se auta i razmijenim lovu?
Ovisno o tome koliko dugo ćete biti u Sarajevu. Ako ste tamo samo preko vikenda, nemojte previše filozofirati i držite se ćevapa i pita. Ćevapi su, unatoč raznim stavovima, ukusima, lažnim tvrdnjama i propagandi, i dalje najbolji u “Želji”. Drugi po kvaliteti su, usput budi rečeno, u “Želji 2”. Oba ugostiteljska objekta nalaze se na Baščaršiji i udaljeni su samo nekoliko metara jedan od drugoga pa možete prvo proviriti u “Jedinicu” i, ako tamo ne bude mjesta, a neće, skrasite se s punim povjerenjem u “Dvojci”. Ako vas, međutim, ipak negdje smjeste u “Jedinici”, u slučaju da trebate toalet, svakako ćete posjetiti i “Dvojku” jer imaju samo jedan koji dijele i koji se, eto, ondje nalazi. S pitama valja biti oprezan. Ne zato što valja pogoditi mjesto gdje jesti, više-manje su svuda dobre, a u buregdžinici “Bosna” vjerojatno najbolje, već zbog načina na koji se naručuje. Neke od pita su burek (s mesom, nap.a.), krumpiruša (samo ime kaže; krumpir), sirnica (pokušajte sad sami...), zeljanica (isto tako), te vrlo rijetka, ali itekako tražena – od tikve. Poznata i kao tikvenjača. Ne treba stoga naručivati “burek s nečim” jer čim izgovorite burek, jasno je da je s mesom, a ne treba ni nuditi neka objašnjenja da u Istanbulu to možda nije slučaj, da se u Zagrebu tako kaže ili, što ja znam, da nije važno. 
Jednostavno naručite to kako treba, nije pretjerano teško! Ćevabdžinice koje su također za svaku preporuku, osim “Želje”, su “Mrkva” (odmah pokraj “Bosne” za burek) i “Hodžić” (prekoputa Mrkve), a ostajete li dulje od vikenda - pa vam dosade spomenuti specijaliteti - posjetite neke od najboljih restorana koje Sarajevo ima i među kojima svakako treba izdvojiti “Manolo” u Titovoj, “Dženitu”, “Pod lipom”, “Kibe” i, naravno, “Četiri sobe gospođe Safije”. Za ova tri potonja prijedloga trebat će vam, međutim, taksi, jer nisu baš u pješačkoj zoni kao svi ovi ostali nabrojeni, ali imate sreće što je u Sarajevu taksi nevjerojatno jeftin i dostupan na svakom koraku pa nema potrebe da vadite auto iz BBI-jeve garaže.

Taksist mi je rekao da su najbolji ćevapi u “Zmaju”?!
Prestani ovo molim te čitati i neka te taksist “voza” kuda god poželi. Poslušao si me, bio u “Želji” i popio jogurt uz svoj obrok, ali sad bi ipak onu kolu ili, još bolje, pivo. Gdje da to popiješ? Za ovako neko usputno bezalkoholno piće poput kole ili kave, pogotovo ako želite onu tradicionalnu iz džezvice koja će atraktivno izgledati na vašem profilu na Instagramu i skupljati lajkove, onda svakako morate sjesti na terasu hotela “Europa” ili, u slučaju lošeg vremena, u njihovu “Bečku kavanu”. Kafići “Vatra”, “Metropolitan” i “Čeka” - pozicionirani u samom centru grada - bez problema mogu biti otvoreni u New Yorku, Parizu ili Londonu. 

Djeluju, naime, zaista svjetski! 

I jesu! 

A, dosad su im i gazde vjerojatno izišli iz pritvora... 
Alkohol također možete popiti na svima od navedenih mjesta, ali ipak bih vam preporučio da po vašu dnevnu dozu sarajevskog piva skoknete u “City Pub” preko puta ulaza u hotel “Europu”. Urbana atmosfera koja tamo vlada, razne face iz svijeta filma koje ondje zalaze, pogotovo navečer, te iznimno mnogo zgodnih Sarajki i Sarajlija svakako će vam uljepšati večer i boravak u ovom doista fantastičnom gradu koji vam toliko toga ima za ponuditi.

Doputovao sam, riješio se auta, najeo i napio, a sada bih ipak nešto i vidio te se malo upoznao s gradom. Kamo da krenem?
Već ste dosta vidjeli hodajući do ugostiteljskih objekata koje smo vam dosad preporučili. Prošli ste pokraj Vječne vatre, Gazi Husrev-begove džamije, moguće i popili vodu na njezinoj česmi, a u daljini vidjeli ste i Sebilj. Prošli ste, nadalje, u Ferhadiji - na putu prema “Bosni” i “Mrkvi” - kraj katedrale i spomenika papi Ivanu Pavlu II., pravoslavne crkve i kasnije prekrasno osvijetljene Baščaršijske džamije, a ako ste tu buregdžinicu možda slučajno profulali te produžili malo dalje, moguće ste naišli i na jednu impozantnu žućkastu zgradu. To je Vijećnica, koja je u ratu bila sasvim razrušena, a tek nedavno je obnovljena i ponovno je zasjala u punom sjaju. Nećete pogriješiti odvojite li pet konvertibilnih maraka za ulaz i razgledanje kako same Vijećnice tako i poučne izložbe o povijesti grada u njezinu podrumu. A ako ste iz Vijećnice vidjeli onu neku bijelu kućicu preko Miljacke, to vam je “Inat-kuća”. Uz nju se veže jedna zanimljiva priča o tvrdoglavom Sarajliji koji nije htio prodati svoju kuću Austro-Ugarima koji su na tome inzistirali ne bi li tu sagradili upravo ovu Vijećnicu, a pristao je tek kada su mu udovoljili cijelu kuću prenijeti, kamen po kamen, na drugu stranu obale. Danas je to restoran pa slobodno ondje svratite i neka vam konobar uz sogan dolmu i klepe ispriča nešto malo više o svemu tome. Ja sad nemam vremena, moram vas, naime, podsjetiti na to da je Gavrilo Princip 1914. u Sarajevu izvršio atentat na nadvojvodu Franju Ferdinanda i njegovu trudnu suprugu Sofiju, nakon čega je Austro-Ugarska objavila rat Srbiji što je bio povod za izbijanje Prvog svjetskog rata. Posjetite svakako Latinsku ćupriju, odnosno Principov most, mjesto gdje se odigrao taj povijesni događaj...

A Zemaljski muzej? Čitao sam na internetu da i to treba vidjeti... Radi li to uopće? Čitao sam i da je zatvoren...
Jedno vrijeme je, istina, bio zatvoren, na veliku sramotu svih državnih dužnosnika i bivših i sadašnjih i budućih koji su do toga doveli, ali ima, evo, već tri-četiri godine kako je opet otvoren i svakako bi ga trebali posjetiti. 
Ispričavam se što ga i sam nisam spomenuo.
U blizini muzeja nalazi se i poznati kafić “Tito” u koji biste nakon obilaska svakako trebali svratiti, bez obzira na vaš stav o tom državniku. Hladno pivo će vam nakon obilaska toliko turističkih destinacija itekako dobro doći...

Ima li još nešto što bi valjalo spomenuti potkraj ovog itekako iscrpnog vodiča kroz grad na kojemu sada čestitam, a kasnije - kada bude na portalu u nešto dužoj verziji - stisnut ću i lajk?
Ima. Željo je bolji klub od Sarajeva. Džeko najbolji napadač na svijetu. “Ničija zemlja”, “Gori vatra”, “Grbavica”, i “Amidža Idriz” četiri su bosanska filma koja biste svakako trebali gledati, a na internetu možete potražiti i sabrane priče Darija Džamonje. Kupite Jergovićeve “Historijske čitanke”, “Sarajevski Marlboro” i “Mamu Leone”, Hemonovu kratku priču o tome što je Sarajevo, ali svakako i njegovu “Knjigu života” te novu “Ovo nije tvoje”. “Sarajevo za početnike” Ozrena Kebe neka se nađe na vrhu vaše liste za čitanje i upoznavanje s gradom. Čitajte kolumne Elvisa J. Kurtovicha i slušajte njegovu muziku. Gledajte Nadrealiste, i stare i nove, a podsjetite se i na vrhunsku poeziju iz pjesama Zabranjenog pušenja. U Kamernom teatru gledajte predstavu “U Zvorniku sam ostavio srce” i “Žabu”, imate li tu sreću da igraju te da, eto, ima karata. Poslije predstave pričekajte Emira Hadžihafizbegovića u kazališnom bifeu te mu stisnite ruku i čestitajte na tome što je tako dobar glumac. Uživajte u Keminu blagom glasu, genijalnim Indeksima i Davorinu Popoviću te žestini Bijelog dugmeta. Na YouTubeu provedite dane i noći gledajući driblinge Mirze Delibašića, ceremoniju otvaranja Zimskih olimpijskih igara 1984. i provale konceptualnog umjetnika Damira Nikšića. 
Najbolje onu: “Ta će on?”
Upoznajte se malo i s povijesti grada, a pogotovo s najdužom opsadom grada u svjetskoj povijesti koju je hrabro Sarajevo izdržalo i odnijelo veličanstvenu pobjedu. Poštujte sve to što su građani tog hrabrog grada prošli, njihove žrtve i stradanja. Nemojte se bahatiti niti dopustiti da na vas utječu dnevnopolitička prepucavanja poput onih o Pelješkom mostu, Kolindino prepucavanje s Komšićem ili Tolušićev pravilnik o uvozu voća i povrća. Nemojte se, da spomenem još i to, ni svemu čuditi. Istina, ima žena koje nose hidžab, nikab ili burku, ali ništa više nego, recimo, u Parizu ili Londonu. Onih polugolih, utegnutih u uske haljine, vruće hlačice i duboke dekoltee - pogotovo za vrijeme festivala - ima vjerojatno i više nego u tim svjetskim metropolama. Nema potrebe da u njih upirete prstom uz pogrdne i samo vama duhovite nazive. Kada ih nazivate nindžama, niste ni originalni ni duhoviti nego glupi! Baš je to ljepota Sarajeva - pokušajte razmisliti o tome pa ćete je lakše i primijetiti - što se na samo dvadeset metara nalaze katedrala, džamija i pravoslavna crkva. Jedna djevojka razgolićena tako da više pokazuje nego što skriva i druga, odmah do nje, ima pokriveno cijelo lice i tijelo, a na očima joj rešetkasta mrežica koja ih prekriva toliko da jedva kroz nju vidi. Austro-Ugarsku Monarhiju i moćno Osmansko Carstvo, u ovom prekrasnom gradu velikih kontrasta i suprotnosti dijeli samo jedna linija. Svakako se zaustavite i na toj liniji koja se nalazi na kraju Ferhadije i početku Baščaršije, poznatom i kao “slatko čoše”, te probajte baklavu kod “Ramisa”, ili popijte bozu, ali po sladoled vam valja ipak otići do “Egipta” na njihovu vaniliju. 

Ima li neki film na ovom festivalu koji se ne smije propustiti kako bi se stekao puni doživljaj grada i festivala?
Nema. (Iako preporučujem na početku spomenuti film redateljice Ines Tanović “Sin” te “Take Me Somewhere Nice” redateljice Ene Sendijarević). U ovih sedam dana cijeli grad živi za festival i upravo zato je on toliko poseban. Ugođaj ćete steći bez obzira na to gledali sve filmove ili ni jedan. Dovoljno je da se samo motate po mjestima koje spominjemo mo u ovom vodiču i nikada, bezbeli, nećete zaboraviti ovaj provod u čarobnom Sarajevu. Osim toga, veće su šanse da ćete sresti, recimo, Johna Cleesa i Olivera Stonea, dobitnike prošlogodišnjeg počasnog Srca Sarajeva, u nekom od spomenutih kafića nego na projekcijama...