Mogli bismo reći da je Iva Šulentić, voditeljica HRT-ove emisije urbane glazbe “Garaža”, prava sretnica, a upravo to i sama kaže za sebe. Radi posao koji obožava, u suvoditelju Ivanu Vukušiću pronašla je pravog prijatelja, a nakon četiri godine veze u rujnu prošle godine udala se za Igora Mikloušića s kojim se odlično slaže. Stoga ne čudi što na pitanje čemu teži odgovara: “Samo neka tako ostane, nema potrebe tražiti više”.
Što nam donosi deveta sezona “Garaže”?
Kao i prijašnjih godina, a ušli smo u desetu godinu emitiranja, sve se temelji na dobroj hrvatskoj glazbi. Cilj emisije oduvijek je bio njezina promocija, a odličnim uvjetima kojima dočekamo glazbenike (visoki standardi tonske produkcije, višekanalno snimanje i tonska postprodukcija) profilirali smo se kao ozbiljna glazbena emisija u koju sami glazbenici žele doći, što je danas rijetkost. Naime, dok još nije bila ni objavljena vijest o novoj “Garaži”, autorica i urednica projekta Snježana Nožinić već je bila u slatkim mukama oko odabira gostiju za sljedeće emisije s obzirom na sve upite koji su stigli. Ove godine dolazimo u novome ruhu, ali promjene nisu samo estetske – vizualni identitet i scena – nego fantastičan paket dobre ekipe, odlične atmosfere i glazbe, praćenja na mobilnim uređajima pomoću multimedijske usluge HRTi te naknadnog gledanja u Videoteci. Nije što je naša, ali najbolja je, a kao ekipa trudimo se da tako i ostane!
Ponovno ste u voditeljskoj kombinaciji s Ivanom Vukušićem. Kako biste opisali vaš “duet”?
Vukušić i ja znamo se još iz Prve gimnazije. Došla sam u prvi razred, a on je bio treći i sve su ga cure gledale... Već godinama surađujemo u “Garaži”, zajedno smo radili i na brojnim događanjima, a tijekom dvije sezone “The Voicea” postali smo i prijatelji i kolege, i podrška i tandem, i brat i sestra u nekim situacijama. Lijepo je u ovome poslu naći osobu na koju se možeš osloniti i zvati je prijateljem, moći računati na nju i u poslovnom i privatnom smislu. Puno se smijemo, razumijemo međusobne fore, sličnog smo pogleda na puno toga, ali kad se radi – radi se. Schulevuksche zauvijek!
Dosad ste ugostili brojne glazbenike. Možete li izdvojiti nekoga s kim vam je bilo posebno lijepo razgovarati?
Jako teško! Uskoro ćemo slaviti 300. emisiju i uopće ne znam kako bih mogla nekoga izdvojiti. Doduše, prvi se pamte pa svakako pamtim Vatru i Elemental, kada smo 2008. svi prvi put ušli u studio i snimali, a onda jedva čekali emitiranje da vidimo kako je ispalo.
Užitak je upoznati nekoga novog i oduševiti se glazbom ili ugostiti ljude kojima se divim i slušam ih oduvijek pa s njima porazgovarati te otkriti pokoju njihovu tajnu, kao što je bio slučaj sa Sarom Renar, koja nam je bila prva ovosezonska gošća. Razgovor s njom je kao razgovor s dobrom, pametnom prijateljicom, a njezinu fantastičnu izvedbu svatko mora čuti, stoga pogledajte emisiju u Videoteci HRTi. Svaka je “Garaža” mali intiman koncert u našem studiju, a razgovori su trešnjica na vrhu torte.
Kakvu glazbu privatno volite? Što slušate dok vozite, dok obavljate kućanske poslove, što tijekom večere sa suprugom?
Odlično pitanje, hvala vam! To je upravo način na koji doživljavam glazbu – svaka situacija ima svoj soundtrack i nikako ne mogu žanrovski podijeliti glazbu. Stoga je odgovor – svakojaku! Sve mi se teže opredijeliti, sve nam je dostupno, kao da svaki dan otkrivam nešto novo. Posljednji album koji neprestano slušam jest Childish Gambino “Awaken, my Love!” Iskorištavam i čuda moderne tehnologije pa kod kuće slušam radio putem interneta, gdje čujem najnovije stvari ili se zaljubim u neke stare. Ponekad je najbolje pustiti radio i dopustiti mu da nas vodi.
Udali ste se prije pet mjeseci. Kako vam je u braku?
Sve je jednako lijepo kao i prije braka, ako ne i ljepše.
Što se promijenilo u odnosu na razdoblje kad ste bili u vezi?
Činjenica da sada nosimo vjenčano prstenje, a nismo ni on ni ja od nakita niti smo se prije kitili prstenjem. Također, sada se zovemo “muž i žena”, imamo dokumente koji to dokazuju, proširila nam se obitelj – dobila sam svekrvu i svekra, a on punicu, punca, šogora i šogoricu. Postali smo vesela družina koja radosno gleda u budućnost. Osim tih formalnosti, i dalje se jednako glasno smijemo, veselo plešemo, putujemo i držimo za ruke.
Čime vas je Igor osvojio na početku, a čime vas je uspio zadržati?
– Svime onim što on jest. Načinom razmišljanja, forama, plesnim pokretima koje iznova izmišlja, načinom na koji se smije, jelima koje skuha... Ima toga. Sretna sam.
Jeste li ljubomorni?
Nazovite me ludom, ali nisam niti sam ikada bila. Ne vidim smisao u trošenju živaca zbog postupaka osobe koju se, navodno, toliko voli, poštuje i vjeruje joj se. Zato sve temeljim na povjerenju, razumijevanju i poštovanju. Mala je doza možda u redu, ali mislim da prava ljubomora skraćuje život, a tko si to želi?
A on?
Ne, nije.
Kad se porječkate, tko prvi popušta?
Kod nas to spontano preraste u razgovor i odmah rješavamo sve, nema pravila tko popušta.
Tijekom pet mjeseci braka bili ste na čak dva egzotična putovanja u Japanu i Singapuru. Što ste “ponijeli” s tih putovanja, što vas se najviše dojmilo?
U Japanu smo boravili kao hrvatska reprezentacija u letenju balonima na vrući zrak na Svjetskom prvenstvu, a u jugoistočnoj Aziji samo nas dvoje.
Japan nas je oduševio – ljudi su najljubazniji i najdivniji, hrana fantastična, priroda prekrasna. U Singapuru smo uživali i uvjerili se da nije tako sterilan kao što ljudi govore. Dapače, oduševilo nas je koliko je ondje sve opušteno i čisto, a sve funkcionira po pravilima, bez problema. Kambodža je divlje, netaknuto i lijepo mjesto s divnim dragim ljudima. Ponijela sam krasne uspomene i iskustva i samo još povećala želju za putovanjima. Ona nas štošta nauče – prihvaćanju i razumijevanju različitosti, ljubavi prema svijetu, životu, ljudima, kulturama, jezicima i ljepoti općenito, ali i ono najbitnije, malo-pomalo upoznaju nas s nama samima. Zato radije kupim avionsku kartu do nekog nepoznatog odredišta nego skupu haljinu. Uspomene na putovanja ostaju zauvijek, a mi se putujući mijenjamo, usudila bih se reći nabolje.
Koja je sljedeća destinacija na redu?
Nismo još ništa isplanirali, ali ono što znam jest da ćemo sad malo na zapad.
Na HTV-u je pravi baby boom – Lana Banely, Mirna Maras Batinić, Nevena Rendeli Vejzović... Planirate li se uskoro pridružiti kolegicama?
Prije svega, čestitke svim divnim ženama koje iščekuju prinove! Ta sam generacija, oko mene su prijateljice ili s malim bebama ili su trudne i uživam s njima u svakom novom trenutku. Igor i ja želimo djecu, ali sve će se dogoditi u svoje vrijeme.
Kako zamišljate budućnost. Čemu težite?
Ne zamišljam baš. Želim biti sretna, tomu težim. Želim da su ljudi oko mene sretni i da zajedno uživamo u životu. Želim raditi posao koji volim i zato sam sretna što sam sada tu gdje jesam jer se sve, napokon, poklopilo. Moji su ljudi zdravi, smiju se i plešemo, a radim posao koji obožavam i okružujem se ljudima s kojima mi je lijepo. Neka tako ostane, nema potrebe tražiti više.
Koja vam je najdraža antistresna terapija?
Najiskrenije? Spavanje.
Koje ljudske osobine ne podnosite?
Prijetvornost, licemjerje, lažljivost, zloću. Nema gore od toga, pogotovo u kombinaciji.
Da niste voditeljica, što biste bili?
– Uh, tko bi to znao? Svašta sam htjela biti kad sam bila mala i na nekoliko me strana život nosio tijekom studija tako da... Možda gluma, možda kazalište, možda financije, možda i marketing. A možda i nešto sasvim nevezano, negdje daleko. Tko bi ga znao!