Na samome kraju siječnja jedan je globalno popularni roman proslavio svoj 210. rođendan. "Ponos i predrasude" Jane Austen objavila je 28. siječnja 1813. godine i od tada je taj njezin naslov čvrsto na listi najpoznatijih romana engleske književnosti, ali i globalnih longselalera, u knjižarama uvijek kupovanih, a u knjižnicama posuđivanih knjiga. Prodan je u više od 20 milijuna primjeraka te je inspirirao mnoge izvedenice, od filmova i tv serija, preko teatra u svim rodovima, likovne umjetnosti, brojnih reprinta i prijevoda, čime je priča dospjela do nezamislivo široke publike. Prije pet godina, kad se obilježavala dvjestota obljetnice njezine smrti, u raznim dijelovima Engleske autorica je bila počašćena izložbama, konferencijama, turističkim rutama i drugim kulturnim, turističkim, marketinškim, pa i političkim aktivnostima i akcijama vezanim za njen lik i njen rad.
Koliko god biografski podaci o Jane Austen bili oskudni, pogotovo u odnosu na posthumnu slavu, nepresušan su izvor interpretacija i istraživanja. Iza svoga, i za pojmove 18. stoljeća, tragično kratkoga života, ostavila je šest romana ("Razum i osjećaji", "Ponos i predrasude", "Mansfield Park", "Emma", "Opatija Northanger" i "Uvjeravanje"), koji i nakon više od 200 godina od njezine smrti predstavljaju živo i dovoljno suvremeno štivo. No u vrijeme kad je stvarala, na prelazu iz 18. u 19. stoljeće, biti priznata spisateljica nije odgovaralo formi društvenog ugleda, a formalno je bilo i nemoguće jer žene nisu imale zakonsku mogućnost potpisivanja ugovora.
Što se tiče samog životopisa, zna se da je imala šestoricu braće i jednu sestru, Cassandru, koja joj je cijeli život ostala najbliža osoba. Godine 1783. obje sestre poslane su u Oxford, no nakon nepune tri godine morale su se vratiti kući jer obitelj nije mogla plaćati njihovo školovanje. Nakon toga, otac im je omogućio obrazovanje kod kuće tako da im je stavio na raspolaganje cijelu biblioteku te ostala obrazovna sredstva koja su u to vrijeme bila vrlo skupa. Počela je rano pisati, bez književnih pretenzija, za zabavu svoje obitelji. I ti mladalački radovi su sačuvani, a među njima je satirički roman "Ljubav i prijateljstvo". Cassandra je strogo čuvala privatni život svoje sestre, a i nakon njezine smrti cenzurirala je pisma, neka uništavajući a neka izrezujući i prearanžirajući.
Godine 1795. mlada Jane završila je kratki roman "Lady Susan" na kojem je radila dvije godine, u kojem je glavna junakinja samosvjesna žena koja svoju privlačnost i šarm koristi kako bi manipulirala okolinom. Nakon toga, napisala je prvi "pravi" roman, pod naslovom "Elinor i Marianne". Potom je već 1797. napisala i roman "Prvi dojmovi". Otac joj je cijelo vrijeme pokušavao pronaći izdavača, ali nije uspijevao. U međuvremenu se Jane vraćala napisanim romanima, prerađivala ih i mijenjala naslove, da bi usput napisala i treći. Njega otkupljuje londonski nakladnik Benjamin Crosby za 10 funti, no nikad ga nije objavio.
Kako se nije udavala, izdavačima je rukopise slala preko svog brata Henryja. Uz njegovu pomoć uspjela je 1811. objaviti "Razum i osjećaje", roman koji je bio prerađeni i dorađeni prvi neobjavljeni tekst "Elinor i Marianne", a dvije godine kasnije i "Ponos i predrasude", čiji je prvi naslov bio "Prvi dojmovi". Nije ga potpisala muškim pseudonimom, što je bilo uobičajeni put za žene u književnosti njezina doba, već je na naslovnicama na mjestu predviđenom za ime autora jednostavno stajalo "By a Lady". Zahvaljujući toplom prijemu publike za prvi roman, drugi je već bio željno iščekivan te je prvo izdanje prodano u deset mjeseci.
U oba debitantska romana usredotočena je na obitelj i neudane kćeri. U središtu radnje "Ponosa i predrasuda" je obitelj Bennet, pet kćeri sitnog zemljoposjednika koje njihova majka želi što prije bogato udati. No sestre su nesretne zbog nepravednosti zakona o nasljeđivanju prema kojem očeva imovina ne pripada njima nego je nasljeđuje najbliži muški rođak. Glavna junakinja je Elizabeth, ne najstarija sestra već ona druga po redu rođenja, koja dominira okolinom duhovitošću i otvorenošću. Fabula se temelji na nizu nesporazuma između nje i bogatog ženika, gospodina Darcyja, te sugerira da je riječ o tradicionalnom ljubavnom romanu. No, sad već višestoljetna, magija Jane Austen ipak nije u tome, ili barem nije samo u tome. Cijelo njezino bavljenje pitanjima udaje i braka zasniva se na preispitivanju socijalnih kodova Engleske njezinoga doba i ironiziranje naslijeđenih društvenih obrazaca. Njezina pripovjedna strategija puna je ironičnih primjedbi i premrežena je nizom retoričkih igara i zamki. U jednome pismu sestri autorica je je napisala da uživa u izvedbenoj moći jezika tog romana i da je Elizabeth njezina najdraža junakinja.
Vječna priča o Lizzy Bennet i ponosnom gospodinu Darcyju, o pravoj ljubavi, obiteljima, varalicama i herojima i ponosu i predrasudama prenošena je često u druge medije, a najpoznatije ekranizacije su film iz 1940. s Greer Garson i Laurenceom Olivierom u glavnim ulogama, zatim serija iz 1980. s Elizabeth Garvie te Davidom Rintoulom, pa serija iz 1995. s Jennifer Ehle i Colinom Firthom te bollywoodska verzija naslova "Nevjesta i predrasude", s Aishwaryom Rai. Naposljetku 2005. dolazi film britanskog redatelja Joea Wrighta koji je bio nominiran za četiri Oscara, a uloga Elizabeth Bennet proslavila je tada dvadesetogodišnju glumicu Keiru Knightley.
Nakon smrti Jane Austen 1817., Henry je posthumno objavio roman "Opatija Northanger" pod njezinim imenom, prvi je put identificirajući kao autoricu. U svom posljednjem tekstu Jane Austen je napisala: "Žena, pogotovo ako ima nesreću da nešto zna, treba to prikriti što bolje može." Sama se te preporuke nije držala. Za generacije njezine publike dobro je što nije. Književnost je za žensku emancipaciju učinila više nego što bi se moglo pretpostaviti po malom broju pismenih u neka prethodna vremena, i malom broju onih koji čitaju u ova današnja vremena. Jane Austin jedno je od prvih i najvažnijih, a na neki način i najljepših, najljudskijih lica na zastavama emancipacije.
VIDEO Domaći glumci koji su zbog loših životnih odluka završili na prosjačkom štapu i u pučkoj kuhinji