Osamnaest je već godina otkako je objavljena ova knjiga. Oni koji su rođeni u vrijeme njezina izlaska, nisu više djeca, i u ljeto 2024. slikaju se s ustaškim insignijama ispred spomenika Tinu Ujeviću u Imotskom, kojeg su protiv njegove volje istim tim insignijama zakitili. Netko lakomislen reći će da oni nisu fanatici, jer da su oni mladi i neuki. Njihovi vršnjaci, također rođeni u vrijeme kada je objavljen hrvatski prijevod ove knjige, ili malo ranije, kada je ona izlazila na hebrejskom pa na engleskom, ovih dana pale džamije po Engleskoj i premlaćuju ljude. Lakomislen će reći da ni oni nisu fanatici, nego su žrtve lažnih vijesti da je musliman onaj koji je ranije ubio troje britanske djece. Njihovi vršnjaci dragovoljno se javljaju u vojsku, da ubijaju neprijateljski narod u Gazi. Njihovi vršnjaci također dragovoljno javljaju se u tajne revolucionarne organizacije, da ubijaju neprijateljski narod u Izraelu. Lakomislen, koji zacijelo nije pročitao knjigu, knjižicu od jedva devedesetak stranica, koju je prevela Andrea Weiss Sadeh, reći će da ni mladi izraelski i palestinski patrioti također nisu fanatici. Ili će u skladu s vlastitim lakomislenim fanatizmom reći da jedni od njih, mladi Palestinci ili mladi Izraelci, nisu fanatici.
Naslov Ozove knjige je "Kako izliječiti fanatika", premda ga ja, još od vremena kada sam prije osamnaest godina knjigu čitao po prvi put čujem u nešto dužoj, ritmički i prozodijski boljoj, a točnijoj varijanti: "Kako izliječiti fanatika u sebi". Oz svoj građanski manifest piše u vrijeme (tobožnjeg) rata Amerike i cijelog Zapada protiv talibana u Afganistanu. I ovako piše: "Jedna je stvar proganjati hordu fanatika preko afganistanskih planina. Druga je boriti se protiv fanatizma. Bojim se da nemam neke posebne ideje o tome kako uloviti fanatike u planinama, no imam misao ili dvije o prirodi fanatizma i o načinima, ako ne da se izliječi, a ono da se obuzda."
GALERIJA Pogledajte atmosferu na koncertu "Imotski, ne zaboravi"
A zatim započinje svoju priču. Fanatik o svijetu i o drugima razmišlja iz svoje skučene i lakomislene perspektive. Fanatik je veliko dijete, kažem ja, ali Oz takvo što nikad ne bi rekao. Oz, osim što je ozbiljan pisac, čuva se hiperbola, teže proničnih metafora i metonimija. On dobro zna da će fanatik svog odabranog neprijatelja zarobiti u metafori. Jer kao što fanatik o svijetu razmišlja iz vlastite perspektive i svoga suženog i svedenog životnog iskustva, tako Oz o fanatizmu misli iz vlastite perspektive i iskustva. I neprestano, do paroksizma, izvodi konstrukcije o općoj raširenosti fanatizma, i o tome da se fanatizam nikako ne može vezati za jedan svijet, jednu civilizaciju, jedan identitet.
A ta njegova osobna perspektiva izgleda otprilike ovako: "Moje djetinjstvo u Jeruzalemu stvorilo je od mene stručnjaka za komparativni fanatizam. Jeruzalem moga djetinjstva, onih četrdesetih godina, bio je pun samoproglašenih proroka, izbavitelja i mesija. Čak i danas, svaki drugi stanovnik Jeruzalema ima svoju osobnu formulu za trenutačni spas. Svi kažu da su došli u Jeruzalem, i, citirat ću sada poznati stih iz jedne stare pjesme, došli su u Jeruzalem da ga izgrade i da on njih izgradi. Zapravo neki od njih, Židovi, kršćani, i muslimani, socijalisti, anarhisti, svjetski preinačavatelji, zapravo su došli u Jeruzalem ne toliko da ga izgrade ili da on izgradi njih, nego više da ih on razapne na križ, ili one druge, ili oboje. Postoji jedan uvriježeni duševni poremećaj, priznata duševna boljka poznata pod imenom "jeruzalemski sindrom": ljudi dođu u Jeruzalem, udahnu predivan, čist planinski zrak, i onda se najednom dosjete i potpale džamiju ili crkvu ili sinagogu. Ako ne to, samo skinu svu svoju odjeću, popnu se na stijenu i krenu proricati. Nitko nikada ne sluša. Čak i danas, u današnjem Jeruzalemu, iz svakog reda za autobus može iskočiti iskra i pretvoriti se u vatreni ulični seminar, u kojemu se potpuni neznanci svađaju o politici, ćudoređu, strategiji, povijesti, identitetu, vjeri i pravom smislu Boga. Sudionici takvog uličnog seminara, dok se prepiru o politici i teologiji, dobru i zlu, ipak pokušavaju laktovima izboriti što bolje mjesto u redu. Svi vrište, a nikada nitko ne sluša. Osim mene. Ponekad naćulim uho: to je način na koji zarađujem za život."
VEZANI ČLANCI
I još samo nekoliko rečenica, pa bi vam trebalo biti jasno: "No moram priznati da sam kao jeruzalemsko dijete i sam bio u potpunosti mali fanatik kojemu su isprali mozak. Samouvjeren, šovinistički orijentiran, gluh i slijep za bilo koju pripovijest koja se razlikovala od moćne židovske, cionističke pripovijesti tog vremena. Bacao sam kamenje - klinac židovske intifade." Fanatizma iščezava u onom trenutku u kojem dječak, ili čovjek, u svom nastupu i u svojim osjećajima, mislima, težnjama i strahovima prepoznaje osjećaje, misli, strahove i snove onoga drugog. I to bi bila sva mudrost, e kada upravo za samo prepoznavanje ne bi bila potrebna sva sila, moć i znanje ovoga svijeta. I kad za takvo što ne bi bilo potrebno da se naprosto "naćuli uho".
Za sebe on kaže da je samozvani stručnjak za komparativni fanatizam. Začudo, samo tako i može se o fanatizmu razgovarati mimo ili protiv logike fanatizma. Amos Oz govorio je i pisao da su u izraelsko-palestinskom sukobu obje strane u pravu. Potom je rezignirano ustvrdio da nijedna nije u pravu. Za to vrijeme fanatizirana je publika navijala za jednu od te dvije strane. Ovo je knjiga protiv navijaštva.
VIDEO