Biti majka puno radno vrijeme jedan je od najbolje plaćenih poslova. Uzevši u obzir da je plaća čista ljubav. S tim se opisom slaže i HTV-ovka Lana Banely koja je na neko vrijeme nestala s televizijskih ekrana upravo zato što je postala majka sina Adriana te iskusila i tu vrstu ljubavi.
– Proslavili smo prvi rođendan! Bilo je baš onako dječje, u krugu prijatelja, obitelji i kumova. Šareno, s hrpom balona, klauna, bojenjem lica za klince... super smo se proveli i bilo nam je zbilja važno da taj prvi rođendan proslavimo kako treba – smije se Lana i nastavlja: – A sada slijedi povratak u drugi život. Vraćam se na staro, na posao.
Naime, nakon godinu dana rodiljskog dopusta početkom veljače vraća se svojim poslovnim obvezama pa nam je otkrila je li na to spremna, ali i koliko joj je posao nedostajao.
Strahujete li od prvog odvajanja od sina?
– Mislim da tu neće biti problema s obzirom na to da je moje dijete jako društveno. Imam sreću da se svakome veseli. Dosad se nismo odvajali na dulje vrijeme, ali sjajno prihvaća bilo koju okolinu pa neće biti problema kada ostane na čuvanju bilo kod moje mame, moje sestre ili sa svojim tatom. Bit će u dobrim rukama pa ni od čega ne strahujem. Uz dobru organizaciju sve se može lijepo uskladiti.
Adriano je već bio i u vašoj redakciji na HTV-u i upoznao ekipu.
– Da, i to nekoliko puta! Možda i tamo nađe kojeg babysittera jer svi mu se sviđaju i već je miljenik redakcije. Fenomenalan je i nikog se ne boji. Otkako se rodio, samo se smije. Uglavnom, radim s divnim ljudima koji su mi iskreno nedostajali kada ih nisam viđala svaki dan. Iskreno se veselim povratku na posao.
Jeste li adrenalinska ovisnica o poslu koja je i za vrijeme odsustva pratila sva sportska zbivanja?
– Pratila sam...ali ne u nekontroliranoj mjeri. Naime, uloge majke prihvatila sam se od nula do 24 i živim za to dijete. Maksimalno sam posvećena njemu. Znači, usprkos ljubavi prema svojem sektoru uspjela sam na neko vrijeme napraviti odmak.
Koje promjene na sebi primjećujete otkako ste postali majka?
– Puno sam odgovornija, Adriano je centar mog svijeta i zbog majčinstva sam spremna sve u životu riskirati i, ako je potrebno, sve zapostaviti. Biti mama najvažnija mi je stvar, a s tom ulogom sam postala i bolja, opuštenija i ne zamaram se nebitnim sitnicama koje su me prije mogle izbaciti iz takta. Moje je dijete izvuklo najljepše iz mene.
Koji je prvi projekt koji vas čeka po povratku na posao?
– Vraćam se dnevnim novinarskim obvezama i sportskom dijelu Dnevnika. Radit ću i u nedjeljnoj emisiji Olimp i to su zasad stvari za koje znam i moji već uhodani zadaci. A dalje sve po potrebi.
U vašoj redakciji svi su dosta iskreni i ako nešto ne valja, jedni drugima direktno to govore. Koja je najveća kritika koju ste dobili od nekog kolege a da vas je onako baš štrecnula?
– Svaka kritika me dirne jer mi je stalo do mog posla, a posebice ako ona dolazi iz usta nekoga iz moje redakcije jer znam da su to profesionalci koji mi žele najbolje. Drago mi ih je čuti jer i najmanja kritika tjera me da budem bolja.
Bivša ste prvakinja u tekvondou, bavite li se još uvijek rekreativno tim sportom?
– Pratim ga jer je taj sport bio moj život i u njemu su ljudi s kojima se privatno družim. Tekvondo će uvijek biti moj sport broj jedan, ali više ga ne treniram... iako nisam odoljela nečem sličnom. Naime, imam sjajnog trenera Dadu s kojim treniram boks i udarce nogama. Ne mogu se smiriti! Volim fokusere, volim vreće i udarce. To je moja ovisnost i moj ispušni ventil.
Jeste li kad svoju vještinu iskoristili izvan borilišta?
– Ne. Mi sportaši, koji smo trenirali dva puta dnevno i svu energiju ostavljali na terenu i u borbama, izvan ringa smo staloženiji i skloni samokontroli. Niti sam imala priliku za to niti bi bilo profesionalno.
Što vas može izbaciti iz takta?
– U posljednjih godinu dana ništa. Samo odmahujem rukom.
Tekvondo je dosta grub sport, vidite li jednog dana svojeg sina u nečem takvom ili će tatinim stopama u nogomet?
– Vidim ga u svemu u čemu će se on sam vidjeti. Dakle, nisam roditelj koji će dijete na bilo što siliti. No, otkad je prohodao, pokazuje velik interes za loptu. Imam snimku na kojoj sa svega 11 mjeseci trči i vodi loptu, što je za tako malu bebu nevjerojatno. Ljudi koji to vide ostaju iskreno začuđeni. Dakle, sam je pokazao svoj interes, a za loptu ima i dobre predispozicije po tati. Hoće li to iskoristiti, vidjet ćemo. Što god izabere, imat će moju podršku, neka bude što želi, ali neka u tome da sve od sebe.
Imamo predsjednicu... Je li to po vama pozitivan pomak za dosad dosta patrijarhalnu Hrvatsku?
– Da, i drago mi je da je žena! To je pozitivna promjena, vjerujem u nju i u njene mogućnosti. Mislim da je sposobna i vrlo elokventna žena. Meni se svidjela.
I sami ste u uglavnom muškoj profesiji. Je li ženama teže u uspjeti u karijeri?
– Osobno se ni u jednom trenutku nisam osjetila ugroženom. Zadaci se uvijek ravnopravno dijele i nikada se u muškoj redakciji nisam osjećala manje vrijednom. Štoviše, nas žensku manjinu stvarno drže sjajno.
Jeste li gledali HTV-ov novi projekt "The Voice"?
– Jesam, sviđa mi se. Volim takve zabavne showove, a ovaj je i napet. Da umjesto kandidata ja biram mentore, mislim da bih izabrala Indiru Levak. Ta žena ima nevjerojatan karakter! To je osoba koja bi me svojom vedrinom mogla spasiti od lošeg raspoloženja i u najtmurnijem danu i stanju.
O kojem sportskom zadatku sanjarite?
– Sudjelovala sam u svemu što me zanimalo. Bila sam na Olimpijskim igrama, vodila emisije, komentirala, uređivala... u ovom poslu dalje nema. Vrlo sam zadovoljna. To je za ženu od 29 godina jako puno i sanjam da istim putem idem dalje.
kako lipa minđuša hahhaha faca