Lee van Cleef – najbrži kolt vesterna

Šesnaestog je prosinca 1989. u 74. godini od infarkta preminuo Lee van Cleef, jedna od onih glumačkih legendi kakve ne dobivaju Oscare, ali zbog kojih je više gledatelja hrlilo u kina nego zbog polovice nagrađenih kipićima.

Nakon službe u mornarici u Drugom svjetskom ratu, Van Cleef je kratko radio kao računovođa, ali je vrlo brzo otkrio glumu. Prvi se put na filmu pojavio 1952. u klasiku vesterna "Točno u podne", ali kao jedan od trojice bandita koji dolaze ubiti Garyja Coopera nije rekao ni riječ.

Uslijedile su brojne uloge u televizijskim i niskobudžetnim vesternima, uz manje uloge negativaca u velikim produkcijama poput "Obračuna kod OK korala" i "Limene zvijezde". No, 1958. Van Cleef doživio je tešku prometnu nesreću u kojoj je izgubio veći dio lijevog koljena; liječnici su tvrdili da više nikad neće jahati, a on je za šest mjeseci ponovno bio u sedlu. (Vršak srednjeg prsta nije izgubio u toj nesreći, nego kao roditelj – odsjekao si ga je kad je svojoj kćeri pravio kućicu na stablu.) No, oporavak je tekao sporo, i ponuda za uloge bilo je sve manje i manje; jedna od rijetkih zapaženih uloga bila je ona jednog od članova bande Leeja Marvina u "Čovjeku koji je ubio Libertyja Valancea" 1962.; u sceni u salunu John Wayne ga je nokautirao. No, za život je nekadašnji glumac uglavnom zarađivao kao soboslikar.

Veliki preokret u karijeri donio mu je Sergio Leone, koji je nakon velikog uspjeha svog prvog talijanskog vesterna "Per un pugno di dollari" (Za šaku dolara) mogao 1965. za film "Per qualche dollari di piu" (Za dolar više) priuštiti još jednog američkog glumca uz Clinta Eastwooda i odlučio se baš za Van Cleefa koji mu je bio davna fascinancija; "on svojim očima progorijeva rupe na filmskom platnu", rekao je za njegovu karizmu.

Kao pukovnik Douglas Mortimer, "nekad najbolji strijelac obaju Karolina" koji radi kao lovac na ucjene da bi našao bandita El Indija i osvetio ubijenu sestru, Van Cleef je ujahao u anale ne samo vesterna nego žanrovskog filma uopće. Scene poput one kad pod odmetnikovom vatrom mirno prilazi konju, otvara bisage s oružjem i hladnokrvno bira i sklapa kolt s kundakom, njegova nadmudrivanja s Eastwoodovim Moncom, paljenje šibice na grbu Klausa Kinskog i pobjeda u konačnom dvoboju "na sat", neizbrisivo su ga urezale u srca svih ljubitelja pustolovine. Kad je popularni kauboj iz stripa Lucky Luke u jednoj epizodi sreo lovca na ucjene, taj je lik jednostavno morao imati karakteristične sužene oči i staknute jagodice Leeja van Cleefa.

Karijeru mu je definitivno digao u nebesa drugi nastup kod Leonea, u završnom vesternu "dolarske trilogije" – "Il buono, il brutto, il cattivo" (Dobar, loš, ružan). Kao Setenza "Angela Eyes", nemilosrdni plaćeni ubojica s vlastitim kodeksom časti, koji od svoje žrtve uzima novac i za taj novac onda ubija naručitelja ubojstva, da bi u slavnom "troboju" na groblju bio u nedoumici na koga da potegne. Lee van Cleef je definitivno ušao u legendu. (Inače, na štopericu je Van Cleef potezao oko 0.4 sekunde brže od Eastwooda; od svih filmskih revolveraša možda bi ga u brzini potukao samo Kirk Douglas.)

Još nekoliko uloga u špageti-vesternima kod drugih redatelja ("Smrt jaše na konju", "Veliki obračun", "Dan gnjeva") i uspjeli nastup u prvoj polovici sedamdesetih u polukomičnim vesternima iz serijala o "Sabati" donijeli su Van Cleefu dovoljno novca za mirnu egzistenciju uz povremena sjajna ostvarenja poput onog komesara Hauka, koji šalje Snakea Plisskena na zadatak u Carpenterovu "Bijegu iz New Yorka" 1981. Nažalost, slabo zdravlje spriječilo ga je da ostvari vrhunac karijere epizodnih glumaca i pojavi se u filmu o Jamesu Bondu; ulogu dilera oružjem u "Dahu smrti" dobio je Joe Don Baker.

No, i dvadeset godina poslije smrti legenda o Leeju van Cleefu, najbržem koltu svih špageti-vesterna, još je uvijek živa. Nitko nije kao on mogao na ekranu ostvariti takvu auru profesionalne kompetencije revolveraša koji poteže za novac i koji je zao, ali na svoj način pošten.
- To što sam se rodio s ovako škiljavim očima bila mi je najbolja stvar koja mi se u životu dogodila - skromno je govorio taj sjajni glumac rijetko viđene karizme.