Petar Štefanić poznato je TV ime koje je nakon godina rada na HRT-u postalo jedno od zaštitnih imena N1 televizije, na kojoj vodi gledanu emisiju Pressing. U tom zanimljivom talk showu, koji ide uživo tri puta tjedno, dosad je ugostio mnoge poznate goste iz svijeta politike, estrade i glume, a njegove emisije često se citiraju u drugim medijima.
Nedavno ste ušli u novu sezonu Pressinga. Primjetno je da ste u ovoj sezoni počeli s ležernijim temama i gostima. Znači li to da ste ispucali većinu zanimljivih političara?
Ne bih ih nužno zvao ležernijima, nego se krug izbora proširio u baš sve moguće sfere, ne samo vezane za politiku. Mahom i jesam intervjuirao gotovo cijelu A političku elitu, a ritam je prilično intenzivan, resursi polako kopne. Kad ste rekli ležerniji, zapravo je teže raditi emisije s gostima izvan politike. Mnogima od njih takvi nastupi i ne trebaju, ne žive od njih, neki su i, rekao bih, neutrenirani. Ali s tim novim pristupom stigao sam do posve oprečnih, a na svoj način vrlo zanimljivih emisija. S jedne strane nevjerojatno zanimljiv nastup Nebojše Dujmovića iz tvrtke SPAN, a s druge ekscesni i pomalo bizarni glumca Asima Ugljena.
Nije baš lako tri puta tjedno raditi uživo jedan na jedan sat vremena s gostom, pogotovo kad se zna da iza vas ne stoji nekoliko novinara, kao recimo u emisiji Aleksandra Stankovića?
Nije lako, dapače, no nismo tu sad da se žalimo i plačemo. Ljudi me često pitaju kako se stignem pripremiti, no meni priprema ne predstavlja gotovo nikakav problem, uvježban sam kao komandos, uostalom kao i svi novinari N1. Veći je problem sve te ljude dovesti u studio.
Kako birate goste i kako se pripremate za emisiju? Vidljivo je da ste uvijek spremni za svakog gosta, česta su i provokativna pitanja.
Hvala vam na komplimentu da sam spreman. Što se tiče provokativnih pitanja, zna se što je uopće novinarski standard, to ne bih ni mistificirao, jednostavno se trebate staviti u ulogu onoga koji to gleda i probati simulirati što bi ti ljudi htjeli pitati. Pokušavam izbjegavati birokratska i proceduralna pitanja, to novinari nekad pobrkaju s temeljitošću. Vrlo je bitno u sat vremena ne ući u zonu dosade, a i to se događa. Neki su gosti već svojim imenom opravdali gostovanje, a neki se pozivaju u emisiju baš zbog svojih komunikacijskih kvaliteta.
Koje emisije posebno pamtite? Je li to možda ona s Mirkom Filipovićem u kojoj ste najmanje razgovarali o sportu ili ona s generalom Glasnovićem kad uporno nije odgovarao na vaše pitanje o NDH?
Emisija s Mirkom uistinu je bila zanimljiva jer on spada u one goste kojima taj nastup ništa posebno ne donosi. Došao je k meni jer je više puta rekao da me simpatizira kao novinara, ali onda je nekako i preuzeo tempo te definirao razgovor kao neku vrstu prijateljskog ćaskanja. Ja sam vukao na neka kontroverzna pitanja, on je nekoliko puta upao u taj mlin. Po meni je emisija bila posve izvan klišeja i kao takva vrlo zanimljiva. Što se tiče Glasnovića, nije mi bio plan to isljeđivati, ja sam mu čak htio pomoći da njegov antikomunizam dobije veći legitimitet osudom totalitarizma NDH. No čovjek se nije dao. Ne znam je li potrebno objašnjavati koliko je logično inzistirati na osudi nečeg tako gnjusnog kao što je bio ustaški režim.
Je li vas neki gost neugodno iznenadio?
Neki iznenade svojom dvostrukom slikom koju šalju izvan kamera i kada se one upale. Neki iznenade nemogućnošću da drže ritam sat vremena razgovora.
Jako ste aktivni na Facebooku gdje često komentirate aktualne događaje. Smatrate li se influencerom?
Pa i ne pretjerano. Nemam ja te brojke iza sebe. Pravi su tzv. influenceri nekakvi tinejdžeri koji imaju stotine tisuća followera. Ja sam dosta ironičan i ciničan pa bi bilo stvarno smiješno da si dajem takvu titulu. Takav se trudim biti i zapravo mi te mreže i služe tome, kao ventil. U posljednje vrijeme živcira me neviđena ispolitiziranost na njima pa sam čak smanjio aktivnost.
Pišu li vam gledatelji? Kako podnosite kritike?
Znaju mi pisati. Najviše preko društvenih mreža. Iskreno, podnosim ih odlično. Em sam ušao u fazu da dominiraju pohvale, em sam jednako imun na jedno i drugo. Najbolje sam znam jesam li nešto učinio dobro ili loše.
Kada ste odlazili s HRT-a, rekli ste da ste se zasitili rada na državnoj televiziji. Kako gledate na odlazak nakon dvije godine? Možete li usporediti rad na HRT-u i N1?
Teško je uopće uspoređivati jednu javnu televiziju i news kanal. Mi smo apsolutno orijentirani na sadržaj, na N1 je forma prilagođena sadržaju, velika je borba nametnuti se na medijskom tržištu. To je nevjerojatnom predanošću ljudi s N1 i uspjelo ovom projektu.
Kako sad gledate na HRT i njihov program?
Rekao sam jednom da mi se više ne komentira ta tvrtka. Što god da kažete, koštat će vas živaca. Mislim da samo gledatelji mogu najbolje procjenjivati kakva je kadrovska politika te kuće u posljednjih deset godina koja je raselila gotovo sve što je pokazivalo neki talent. Ljudima tamo poručujem da izađu iz balona te neke umišljene važnosti svega oko njih, da okolni svijet to sve manje zanima.
Diplomirali ste filozofiju i opću lingvistiku, a upisali ste i doktorat iz komunikologije. Namjeravate li se baviti znanstvenim radom ili je novinarstvo ipak ono u čemu ste najbolji?“
Novinarstvom sam se jedino i bavio, osim nekih povremenih vođenja konferencija i nekih događaja. Moram priznati da me ta vrsta posla dosta zanima. Što se tiče doktorskog studija komunikologije, upisao sam ga, ali sam i tu dosta zastao. Upravo sad tražim način kako bih se uskoro malo posvetio tom studiju. Svakako mi je želja raditi nešto vezano za komunikacije.
Koliko još možete raditi Pressing? Imate li možda ideja za neku drugu emisiju? Što biste željeli raditi?
Ja sam oduvijek želio raditi nešto poput nekog satiričnog news programa. Nešto poput Johna Olivera, recimo. Kod nas je, mislim, s tim projektima dosad bio problem što su ga radili ljudi koji nisu došli iz političkog novinarstva, nego iz zabave pa nisu djelovali autentično. Ja sam i inače dosta sklon šali, a imam imidž nekog tko poznaje taj milje pa mislim da bi funkcioniralo.
Kakav je Petar Štefanić privatno? Što radite u slobodno vrijeme?
Gutanje sporta u enormnim količinama na televiziji. Nešto manje bavljenje samim sportom, što uključuje pokoje planinarenje, vožnju biciklom i, nažalost, sve manje plivanja. Dosta sam sklon i eno i gastrodimenziji postojanja. I na kraju, ne manje važno, dapače vrlo važno, dugotrajna i postojana tradicija nogometa na PlayStationu s dugogodišnjim prijateljima.
Pogledajte video: Kamo su nestale i što danas rade bivše prve dame TV-a
Štefaniću, bolji si i od bilo kojeg laksativa...