Luka Nižetić oprostio bi nevjeru jer ljudi po prirodi nisu monogamni

Iako je izraz “mlad i uspješan” klišej, kad govorite o Luki Nižetiću, jednostavno ga ne možete izbjeći. U ponedjeljak je izašao njegov novi, četvrti studijski album pod nazivom “Kad zasvira...”, čiju promociju Luka namjerava odrađivati cijelo ljeto. Na glazbenoj je sceni već 11 godina, a svoje početke zahvaljuje pokojnom Zdenku Runjiću koji je u tadašnjem 17-godišnjaku vidio veliki glazbeni potencijal. I, složit ćete se, nije pogriješio.

Je li novi album “Kad zasvira...” nastavak vaša prva tri albuma ili se radi o nekom sasvim novom izričaju?

U biti se sva četiri razlikuju jer uvijek svjesno težim da budu drugačiji. Baza je dosta slična, ali aranžman i produkcija čine drugačiju sliku. Zvonimir Dusper Dus ovaj je put radio na albumu i njegov rad i pristup glazbi jako su mi se svidjeli. Ljudi mi inače sjedaju na prvu, a Dus je bio jedan od tih. Napravili smo odličan album, Dus bi rekao pravi cirkus.

Na novom albumu nalazi se i pjesma “Jugo” za koju kažete da je sve samo ne normalna. Je li Luka Nižetić općenito sve samo ne normalan?

Nažalost, ja to o sebi ne mogu reći jer se meni čini da sve što radim jest normalno. Volim svemu u životu dati avanturističku notu, volim da sve uvijek bude drugačije. Volim hobije koji su malo na granici: ronjenje, planinarenje, alpinizam... Život jest avantura, muzika jest avantura i to zajedno mene čini pomalo avanturističnim.

Kada već spominjete raspored vremena, moram priznati da sam čula da često kasnite, a i sami to priznajete?

Istina je. Evo, na primjer, imam dogovor u 11 i vidim da je na satu 10.30 i mislim se kako još imam dosta vremena, ne računajući na put koji moram prevaliti da bih stigao do dogovorenog mjesta, i uvijek sam kasnio 10-15 minuta. Ali sad sam to naučio: moja menadžerica Ema, koja je moja lijeva i desna noga i ruka, naučila me tako.

Znači li to da muškarac stvarno ne može funkcionirati bez žene?

U mom slučaju to je istina i nije me sram priznati. Drago mi je što je tako.

Što vam u životu znači vjera? Jeste li religiozni?

Religiozan sam za sebe. Imam to u sebi i ne pokazujem vani. To je osobna stvar, ja pronalazim snagu u Bogu.

Koju biste svoju karakteristiku rado promijenili?

Ljudi me smatraju mirnim i uvijek mi govore da se ne živciram, ali htio bih to ponekad izbaciti vani pa makar tukao glavom o zid. To je nešto što mi ne ide. Radim na tome, ali ne ide mi.

Prati vas glas veseljaka i osobe koja se vječno smije. Privid ili...?

U principu sam takav. Doduše, nije baš da okolo pričam viceve, ali to je sve valjda zbog ljubavi prema životu, zbog vječne pozitivnosti i nade da će uvijek sve biti dobro. Smatram da nema onoga što se ne može riješiti. Život je jedan i šteta ga je uništavati nekim banalnostima. Ljudi oko mene tome puno pridonose. Imam krasne suradnike, prijatelje. Kad se sve to zbroji, valjda se dobije sreća.

Koja vam sitnica može popraviti dan?

Jako male stvari. Odlazak u šetnju sa psom Chakom, ispijanje kave, dobar film, dobar album.

Kad ste snimali spot za pjesmu “Tamo gdje me srce vuče”, bili ste polugoli na hladnoći i izjavili ste da ste se za spot skinuli, ali za djevojku nikada ne biste hodali po hladnoći.

Glazba je moja prva ljubav otkad znam za sebe i ekstremne situacije koje činim zbog toga nisu mi problem. To za curu bila je izjava koja je trebala biti simpatična, ali nikako nije istina. Požrtvovan sam i vjeran i apsolutno bih sve učinio za ljubav.

Za istu ste pjesmu rekli da govori o ljubavi i da su sve prave ljubavi predodređene da budu nesretne. Znači li to da su sve vaše ljubavi bile nesretne?

Pa ovako... Uvijek kada sjednem za klavir, sviram u molu, nikada u duru. Dakle, uvijek je sjeta i tuga, i inače su u romanima sve te velike ljubavi završavale tužno. To je ono što umjetnike “hrani” i mogu se bolje izraziti. Lijepo je kad je sve u ljubavi super, ali snaga emocije kad je ljubav gotova ili neuzvraćena toliko je jača i moćnija da upravo u tom stanju nastaju najveće stvari na svijetu.

Dobro, no znači li to da su sve vaše ljubavi bile prave i nesretne?

Nisu sve bile prave, niti su one prave bile nesretne.

Otkako je objavljeno da ste prekinuli s Ivom, nisu vas povezivali ni s kim. Znači li to da nema ništa nova na tom području?

I kada sam bio u vezi s Ivom, nisam volio govoriti o tome, ali javne smo osobe i to kad-tad izađe na vidjelo, koliko god pokušavali skriti. Ali trenutno sam slobodan i dobro mi je.

Zamišljate li se kao oženjen čovjek s djecom oko sebe?

Naravno, to je vrhunac čovjekova postojanja.

Vjerujete li da biste mogli provesti život uz samo jednu osobu?

To je jako zahtjevan posao jer kad prođe zaljubljenost i prvi val zanesenosti, dolazi faza kad se ljudi moraju naučiti više poštovati i raditi na tome da ostanu zajedno. Nije lako s jednom osobom provesti cijeli život i mislim da se na tome treba stalno raditi. Kada vidim svoje roditelje koji su nakon toliko godina braka u odličnim odnosima, naravno uz razmirice koje su sasvim normalne, sretan sam. Najljepše je kada prođe dvadeset, trideset godina i shvatiš da si to poklonio samo jednoj osobi.

Jednom ste rekli da vam je seks u vezi jako bitan i da mora biti dobar. Što ako seks nije dobar?

Poradit ćemo na tome da bude dobar jer mislim da se uvijek može doći do razine da bude dobar. Kad se partneri nađu barem na nekom nivou u vezi, a moraju se naći jer nisu uzalud partneri, onda će nešto drugo nadomjestiti loš seks, a nakon nekog vremena, uz razgovor i vježbu, seks može doći do vrhunca.

Biste li oprostili nevjeru?

Mislim da bih. Teško bih zaboravio i teško bih se nosio s tim, ali ako bi mi bilo stalo do te osobe i našeg odnosa i ako bismo došli do pravog problema, mislim da bih oprostio. Povrijedila bi mi ego i ljubav, ali ljudi smo. U biti, mislim da ljudi po prirodi nisu monogamni, ali se trudimo biti, što je svakako genijalna stvar.

Što je najluđe što je neka obožavateljica učinila za vas?

Bilo je dolazaka ispod prozora, ali nema nekih bacanja pod auto i slično. Pišu pisma, govore da ih oženim i da im napravim dijete, ali ja to sve doživljavam kao šalu.

Jeste ikada razmišljali o plastičnoj operaciji?

Moj je stav o tome da nemam stav. Uopće ne razmišljam o tome osim ako vidim da je netko izoperiran do te mjere da više ne sliči na ljudsko biće. Tada komentiram da je to monstruozno. Ali ovo što se ljudi korigiraju... ne znam. Mislim da su mediji nametnuli trend ljepote, pogotovo kod mladih.

A djevojka s umjetnim grudima?

Meni je to poprilično tvrdo i ne sviđa mi se. Više volim prirodne, makar i manje.

Priznajete da biste voljeli imati karijeru kao Oliver. Zanima me jeste li jedan od onih Dalmatinaca koji je odrastao na maslinovu ulju, uz Oliverove pjesme i na Poljudu? Koliko ste tipičan Dalmatinac?

Vjerojatno tipičniji nego što mislim da jesam. Odrastao sam na maslinovu ulju, uz Hajduk. To je nešto što ne možeš izbjeći, s tim se rodiš. Split volim najviše na svijetu, koliko god putovao, Split mi je najveći komad srca. Oliver je ljudima koji se bave glazbom poseban pojam. On je odličan vokal u kombinaciji s nonšalantnošću. Nije imao velikih ekscesa u karijeri. Pravi jedan dalmatinski tip pjevača koji nikada nije težio biti po novinama, ali je to svojim radom zaslužio. I zato bi svi htjeli biti Oliver, ne samo ja.

Glumili ste u predstavi “Aladin i čarobna svjetiljka” na Sceni Gorica. Jeste li ikada razmišljali da mikrofon zamijenite kazališnim daskama?

Nikada nisam razmišljao o zamjeni, ali jesam o kombinaciji glazbe i glume. Glazba me opčinila još kao dijete, a i gluma mi je dosta bliska od malih nogu, pa kad me Senka Bulić pozvala, jedva sam čekao da počnem s pripremama. I shvatio sam da bih mogao to i dalje raditi u životu, ali ne kao glazbu koja mi je, uz ljubav, i posao. Gluma bi mogla biti začin u mom životu.

Kad biste uhvatili zlatnu ribicu, što biste je pitali?

Raspukla bi se od želja, ali ako moram reći samo jednu, onda je to vlastiti mir.