Kulinarska zvijezda Maša Salopek svojim strastvenim izlaganjem osvojila je publiku konferencije Redefining Success, održane u zagrebačkom hotelu Zonar u organizaciji inicijative Mediterranean Women Chefs. Ova 36-godišnja Čakovčanka govorila je o svojim iskustvima na putu od završenog studija hrvatskog jezika i književnosti te bibliotekarstva na Filozofskom fakultetu u Rijeci, pa sve do slastičarske karijere i osvajanja titule Najbolja slastičarka svijeta 2021 u izboru The Best Chef. Istoga dana na humanitarnoj večeri za prikupljanje potpore za profesionalno usavršavanje buduće hrvatske chefice, Maša je pripremala desert. Slastičarka koja ne jede slatko goste je oduševila Jesenjom mantrom od krušaka i čokolade. Nakon pet godina provedenih u slovenskoj Hiši Franko chefice Ane Roš, Maša je odnedavno Head Pastry Chef restorana Cap Aureo u Rovinju.
Kakvu vam je promjenu u profesionalnom i privatnom smislu donio dolazak u rovinjski vrhunski restoran Cap Aureo?
Dolazak u Cap Aureo za mene je bio transformativan, kako u poslovnom, tako i u privatnom smislu jer se dogodio u trenutku kada sam krenula promišljati kako želim da u budućnosti izgleda moj prostor kreacije i slobode. Poziv Jefrreyja Velle za suradnjom, odnosno udruživanjem snaga u Cap Aureu stoga je došao u pravom trenutku. Počašćena sam što uz takvoga genijalca u kuhinji, koji je ujedno i izuzetna osoba, mogu razvijati svoju filozofiju hrane koja je pak komplementarna njegovoj, što je zaista velika prednost koja se na kraju vidi i osjeti na našim tanjurima.
Koja je razlika u pristupu kreiranja deserta u Hiši Franko chefice Ane Roš i u Cap Aureo restoranu u velikoj hotelskoj kući?
Nije moguće precizno odgovoriti na ovo pitanje jer svaki restoran priča jedinstvenu priču za sebe i svoje goste, a koju mi onda dopunjavamo svojim gastronomskim slikama. U oba restorana deserti su sastavni i neodvojiv dio glavnoga menija, što mi se sviđa i zbog čega mi je blizak restoranski tip rada. No promatrajući metode rada, rekla bih kako sam u Hiši Franko izbrusila svoje tehničke vještine koje su morale biti na najvišoj razini kako bi slijedile viziju Ane Roš, a na čemu sam neizmjerno zahvalna jer se sada u potpunosti mogu posvetiti oblikovanju vlastite priče, što u Cap Aureu i činim. Dobila sam priliku biti “prepuštena” sama sebi, svojoj intuiciji, znanju i trudu; namirnicama, tehnikama i idejama, i tu priliku koristim na zadovoljstvo onih koji će uživati u finalnom proizvodu.
Što vam je bilo najteže u slastičarskoj karijeri, a što je najljepši dio te priče?
Najteži dio rada je održavanje ravnoteže između fizičkoga i psihičkoga jer je kuhinja polje borbe, ponajviše sa samom sobom. Zahtijeva potpunu predanost, mentalnu snagu i inteligenciju, što dovodi do granice izdržljivosti pa je potrebno oduprijeti se umoru i gnjevu te ostati prisebna i fokusirana. To se odnosi i na vrijeme nakon izlaska iz kuhinje koje je često nedovoljno pa može izazivati frustraciju. U ovom kontekstu bih spomenula i skromnost kao jednu od vrlina koja je u kuhinji poželjna jer se moramo moći suočiti i s kritikama koje su sastavni dio posla i života. Najljepši dio posla sigurno je ovladavanje svime ovim spomenutim, prekoračivanje prepreka i serviranje nečega čime će gosti, kao i ja, biti zadovoljni. Isto tako, upoznavanje fantastičnih kolega na brojnim gastronomskim događajima prekrasan je dio posla i sretna sam što su neki od tih ljudi danas moji bliski prijatelji.
VEZANI ČLANCI
Koje vas namirnice najviše inspiriraju u izradi deserta?
Od samoga početaka svoga profesionalnoga rada naziralo se da će on biti nekonvencionalan jer me inspiriraju namirnice koje su u sjeni dominantnih i(li) stereotipnih namirnica. Tu, primjerice, mislim na voće i povrće te mliječne proizvode, na one namirnice koje imaju mogućnost nevjerojatne preobrazbe u okusima. Takve namirnice primjenom određenih tehnika mogu zadobiti posve novo ruho pa tako jedan sasvim skroman kiselkasti okus sirutke pretvaram u začuđujuću baršunastu karameliziranu redukciju koja postaje odlična baza za različite kreme. Prednost tih namirnica je i ta da se svaki njihov dio, od korijena do stabljike, može iskoristiti, što posebno cijenim jer ne želim bacati dijelove koji možda na prvi pogled ne izgledaju privlačno, ali se nakon obrade pokažu itekako vrijednima i zamamnima. Rekla bih da je filozofija “metamorfoznoga slastičarstva” u čijem su središtu namirnice kojima je potrebno udahnuti novo obličje, ona koja mi je svojstvena, koja me inspirira i začuđuje.
Koji su okusi i mirisi obilježili vaše odrastanje u Čakovcu?
Definitivno okus heljde, žitarica koja je najviše obilježila moje djetinjstvo. Zatim svi oni krasni mirisi s bakinih ručkova; francuskoga krumpira, svinjskih rebarca i langoša. Uvijek su me oduševljavala bakina slana dizana tijesta i svježi sir, ali i slatki pereci na uskršnje jutro koje sam voljela jesti uz kuhanu šunku i hren. Ne smijem zaboraviti ni mak čiji me okus istoga trena vraća u prošlost. Zanimljivo je da nikada nisam bila prevelika obožavateljica deserata, što je i obilježilo moju filozofiju slastičarstva koja na površinu izvlači zaboravljene i potisnute namirnice za koje ne biste rekli da mogu biti dijelom slastica.
Kakav ste desert pripremili za večeru Redefining Success powered by Fortenova grupa?
Nešto potpuno drugačije od onoga što su gosti večere imali priliku probati do sada, jer nisam sklona ponavljanjima kako bih gostima priuštila taj fini trenutak čuđenja. Poigrala sam se kakao zrnima, orasima, rumom i osvježavajućim voćem kako bih goste izvukla iz zone komfora i odvela na put neuobičajenosti.
Budući da je svrha te večere bila prikupljanje sredstava za slanje talentirane učenice na stručno kulinarsko usavršavanje u Provansu, što biste savjetovali mladim kolegicama koje tek kreću u svoje izazove u gastronomiji?
U ovom poslu je ključno imati kvalitetan odnos sa samom sobom jer je lako izgubiti se putem od silnoga stresa. Održavanje mentalne higijene važnije je od svega ostaloga jer dugoročno pomaže u građenju strpljenja i usmjeravanju fokusa bez kojih nije moguće ostvariti vrhunske rezultate u kuhinji. No unatoč uspjesima, treba biti skroman jer iz ega ne proizlaze čarolije, nego frustracije. To ne znači da treba sputavati svoju ambiciju, dapače, treba gledati ravno i iznad zvijezda, no pritom biti nježna prema sebi i drugima jer nismo i ne trebamo biti nadljudi, dovoljno je da smo ljudi jedni prema drugima i sve će biti u najboljem redu.
VIDEO Sandra Perković otkrila detalje vjenčanja: 'Možda Edis uzme moje prezime'