Zadarsku pjevačicu Natali Dizdar u zvjezdanu je orbitu lansirao jedan reality show, ali ona nije dopustila da ostane samo instant-zvijezda čiji sjaj brzo zgasne. Oduvijek je znala što ne želi pjevati i ni na kakve kompromise nije pristajala. A kada je dobila svoju priliku, čvrsto ju je zgrabila i iskoristila. Tako danas ima status jednog od najboljih ženskih vokala u Lijepoj Našoj, a trenutačno priprema koncert koji će se održati 31. listopada u ZKM-u. Nastup će se snimati i potom će objaviti i svoj prvi live album. U povodu toga otkriva ima li tremu, smatra li se zvijezdom te kako funkcionira njezina dugogodišnja veza s Antom Jerolimovom.
Imate li tremu prije koncerta s obzirom na to da nikada prije niste ništa slično radili?
– Još uvijek ne osjećam tremu jer su mi misli razasute oko 101 stvari koju još moramo usavršiti, posložiti do kraja. Jako se trudimo oko svega i trenutačno mi je samo stalo do toga da sa svojim timom odradim sve maksimalno dobro jer je ovo veliki projekt i svaki dan događaju se neke nove situacije. Ali prati nas pozitivna energija i zapravo jedva čekam onaj dan prije koncerta kad će sve biti spremno, kad ću se opustiti i dati ono najbolje od sebe. Treme ako bude, sigurno će biti one pozitivne, adrenalinske.
Lansirao vas je talent-show i jedna ste od rijetkih osoba koje su opstale na sceni i nakon toga. Mislite li da biste uspjeli u glazbenoj karijeri i bez StorySuper Nove?
– Dosta mi je teško odgovoriti na to pitanje. Ništa u životu ne planiram, pa tako ni to. Ne znam bih li mogla sve ovo ponoviti. Uz glazbu sam vezana odmalena i nekako je to sve bilo ukalupljeno u moj život. A bi li se dogodila glazbena karijera, ne znam. Znam samo da je ovo sve bilo teško postići i uloženo je mnogo truda, što moga, što mojih suradnika, prvenstveno menadžerice Goge Bosak, s kojom sam od samog početka.
Neki pjevači tijekom karijere promijene svoj glazbeni izričaj. Jeste ikada razmišljali o tome?
– Nemam razloga nešto mijenjati jer se osjećam dobro u onome što radim. Vjerujem da ljudi mijenjaju ono što im se ne sviđa, a meni se moj glazbeni izričaj sviđa. Mislim da nisam zastranila nigdje u glazbi, nisam se kompromitirala ni s čim. Ispalo je da je ono što je nama dobro, dobro i publici. Ali s druge strane, podržavam promjene ako ljudi smatraju da će ih to usrećiti.
Mate Mišo Kovač jednom je izjavio da nitko od vas koji pjevate u “Zvijezde pjevaju” nije zapravo zvijezda. Smatrate li se zvijezdom?
– Mogla bih reći onaj klišej “zvijezde su na nebu”. Ali kao i svaka normalna osoba, svjesna sam svog statusa i načina na koji me ljudi percipiraju. No, taj status ne postoji zbog nas koji jesmo zvijezde, nego zbog onih koji o nama pričaju kao o zvijezdama. Trudim se raditi na sebi i biti što bolja osoba. Nikad se nisam osjećala drukčije od ostalih ljudi.
Kad čujete neku negativnu kritiku, pravite li se da je uopće niste čuli ili vas ipak pogodi?
– Nikada se ne pravim da je nisam čula, ali ovisi o tome od koga kritika dolazi. Kad znam s kojom je namjerom konstruktivna kritika upućena i kada je od bliskih ljudi, onda je svakako poslušam jer znam da prema sebi ne mogu uvijek biti dovoljno objektivna. A kada dolazi od meni nepoznatih ljudi, onda samo sa smiješkom poslušam i nastavim po svome. Premda, što se glazbe tiče, moram priznati da su to najčešće pozitivne kritike.
Javna ste osoba i svjesni ste toga. Smeta li vam kad novinari stalno zovu i kad vas ljudi na ulici prepoznaju i nešto komentiraju?
– Pa vjerojatno isto kao i ostale ljude. Nekad mi je to gušt, što je u mom slučaju rijetko jer ne volim biti u središtu pozornosti. Nekada me živcira, a nekada sam ravnodušna. Ovisi o danu, o tome je li kiša ili sunce. Ali u principu su ljudi pozitivni i uvijek su to neka lijepa iskustva.
Dođe li ikad trenutak kad vam je puna kapa pjevanja pa poželite odustati?
– Naravno, ali to su kratkotrajna stanja. Dosadi mi kao i neke druge stvari. Ali mislim da je to začarani krug i da ću se uvijek baviti ovim poslom.
Prije dvije godine snimili ste seksi editorijal za magazin Klik. Kako ste se odlučili na to i biste li to ponovili?
– Ne vjerujem da bih ponovila. To je bio trenutak moje mladosti. Bilo je pred ljeto i dobro sam se osjećala u svome tijelu. Nisam to doživjela kao nešto specijalno, nije bilo ništa neukusno. Htjela sam imati lijepe slike koje ću rado pogledati kada budem majka ili baka.
Kao i svi mladi ljudi, pretpostavljam da izlazite s društvom. Upadaju li vam dečki?
– Naravno da upadaju. Mislim da bi bilo čudno da ne upadaju, kako meni tako i prijateljicama s kojima izlazim. Ali kad izlazim u Zadru, broj “upada” znatno se smanji jer me dolje svi poznaju. Doduše, svi ti uleti se više svode na poglede nego neke konkretne akcije.
Dugi niz godina u vezi ste s Antom Jerolimovom. Kako postižete da vam veza ne postane rutina?
– Pa više i ne znam koliko sam godina s njim. Kad krenete iz te tinejdžerske faze, praktički odrastate skupa i stalno su neke oscilacije u ponašanju pa nemamo kako jedno drugome dosaditi.
On je u Zadru, vi živite u Zagrebu. Kako funkcionira veza na daljinu?
– Često putujem u Zadar tako da i nismo previše razdvojeni. U biti, mislim da je ovo idealno. Povremena razdvojenost, rastanci i sastanci imaju svoje čari.
Često surađujete s bratom Filipom koji vas fotografira. Kako je raditi s njim? Kakav je osjećaj pozirati pred bratom?
– Doista sam ponosna na svoga brata i s njim je pravo zadovoljstvo raditi. Sve se to uvijek svede na zezanciju i smijeh. A ne vidim ništa loše u tome što poziram pred bratom jer on obavlja svoj dio posla, ja svoj i na kraju sve ispadne super. Najvažnija je atmosfera koja se stvori prilikom fotografiranja, a nama zbilja bude zabavno.
Poznati ste kao osoba koja voli putovanja i koja stalno nekamo putuje. Koliko često se počastite odlaskom u inozemstvo?
– Zadnjih godina idem redovito na skijanje i ljetovanje, a putovanja na proljeće i u jesen ulete slučajno. Obožavam putovati i otkrivati nove stvari tako da barem tri-četiri puta godišnji nekamo otputujem.
Koje putovanje posebno pamtite?
– Na Tajlandu mi je bilo super, ali u Finskoj sam se uistinu odlično zabavila. Na -20 °C vozila sam po ledu automobil i ludovala što je, pretpostavljam, želje svih muškaraca. Od europskih zemalja obožavam Portugal u kojem sam već bila dvaput i namjeravam ga opet posjetiti jer je to uistinu prekrasna zemlja.
Smatrate li se egocentrikom?
– Ne! Ali i da se smatram, ne bih to priznala. (smijeh)
Uklapate li se u onaj kalup Dalmatinki koje su tvrdoglave i temperamentne?
– Volim da je po mome, ali mislim da to svi vole. Valjda se u meni miješaju horoskopska Djevica i Vodenjak, pa Djevica tjera po svome do krajnjih granica, a Vodenjak ipak odustane kad shvati da ne može glavom kroza zid.
Koja vam je neostvarena želja?
– Želim imati svoj stan u Zadru s lijepim pogledom na more. Voljela bih imati i velik vrt u kojem ću uzgajati povrće.
Gdje ti upadaju bejbi?