Odmah na početku razgovora priznat će vam da je se u javnosti s pravom doživljava hladnom, jer je strancima nedostupna te je prema njima nepovjerljiva, a zid koji podiže teško se ruši. Ipak, u svrhu razgovora s medijima, 34-godišnja Nikolina Pišek, s desetogodišnjim stažem na javnoj sceni, zna pronaći mjeru da vam pruži djelić istinske sebe – žene pune hrabrosti i strahova, ljubavi i ponosa, kao i neizmjerne topline prema svojem najvećem životnom uspjehu – 13-godišnjoj kćeri Hani koju je dobila kad joj je bila svega 21 godina. Zavedena magičnim svijetom televizije više ne razmišlja o povratku struci – dizajnu – iako je dosad već radila nekoliko kazališnih scenografija, osmislila vizualni identitet RBA štedionice... a na jesen će na tržište stići i njezina posteljina. Ono zbog čega bi već sutra napustila svijet u kojem je svi poznajemo studij je medicine i liječnička praksa koju će, obećala si je sama, ostvariti makar joj to bilo posljednje u životu.
Koje kvalitete mora imati pobjednik Farme?
– Pobjednik nekog reality showa, bez obzira na moje mišljenje, treba biti radišan muškarac do 35 godina koji je ujedno dobar drug i iskren. Ove godine nije se pojavio izraziti pojedinac koji bi od početka dao naslutiti pobjedu. Prošle je godine to bio Mario Mlinarić. Da Kike nije imao nezgodu zbog koje je napustio Farmu, poprilično sam sigurna da bi osvojio novac i pobjedu, iako se isprva nisam slagala s njegovim ulaskom. Izuzetno je radišan, bliska mu je svaka fizička aktivnost, na nju gleda kao na svoj projekt i način da ostane u formi. Otporan je na stresne situacije i prilagođava se svim životnim uvjetima. Loš je medij za tračeve, dobro se kontrolira. U takvim je situacijama dosta autističan. Izbjegava konflikte i u privatnom životu, tako da se ni ja s njim ne mogu posvađati koliko se god ponekad trudim, pa se svađam sama sa sobom.
Tko bi trebao pobijediti?
– Narod se bio udružio u misiji spašavanja Branke Mutti, jer je bila žrtveno janje i tragičar cijelog showa. No i to se izjalovilo kad su se aktivirali simpatizeri mladog Hercegovca Josipa. Voljela bih da napokon žena osvoji simpatije javnosti. Ne znam zašto, ali one u natjecanjima nisu omiljene. Ženama se zamjera sve – preispituje se zašto su se uključile u takvo što, uvijek im se traži neka mana, pogreška... Nije dobro ako šute, ali ni ako su preglasne. Nije dobro ni ako su zaigrane, ali ni mrzovoljne. Moj je favorit Jelena, koliko god bila jezičava, drska ili eksplozivna. Ona otvoreno kaže što misli, a ja cijenim takve ljude jer iskrenost je sve manje zastupljena u komunikaciji i ne bi se smjela sankcionirati.
Studirali ste dizajn pri Arhitektonskome fakultetu, na kojem ste i diplomirali. Kako ste došli do televizije?
– Sasvim slučajno. Bilo je pitanje baviti li se profesijom koja mi je bila zapisana u indeksu; krenula sam u tom smjeru, no došla sam, kao i svi, na mukotrpan put dokazivanja i traženja svog mjesta u profesiji. Da sam imala dobrostojeću obitelj koja je mogla financirati moje traženje ili uspinjanje, sigurno bih završila u tome. Nisam bila gramziva i htjela slavu pod svaku cijenu, htjela sam preživljavati. Trebala sam siguran novac kojim ću plaćati račune, odgajati dijete i uzdržavati se.
Kao novinarka proputovali ste dobar dio svijeta, obišli ste Ameriku, Aziju i Europu. Koja vas se zemlja najviše dojmila?
– Zauvijek ću pamtiti Bejrut i doživljaje u gradu pod opsadom. Iz MVP-a su mi rekli da ne odgovaraju za moju sigurnost te da ne odobravaju putovanje jer je potencijalno opasno. Svejedno, snimatelj Tino Turk i ja krenuli smo u avanturu a ona je počela već na aerodromu, koji su zatvorili nakon našeg leta jer su bili pod općom opasnošću. Došli smo na otvaranje Fashion TV Arabije, no zabranili su nam snimanje jer su nepredviđeno na zabavu stigla dva člana kraljevske obitelji iz Katara. Ne znajući da su to oni, upoznali smo se s prinčevima i proveli izvanrednu večer, a družili smo se s njima i idući dan. To su ljudi koji su završili najbolje škole, i da nije bilo folklora od deset tjelohranitelja oko njih, nikad ih ne bismo uočili. Ostala sam u kontaktu s jednim od njih. I ne, nisam dobila ponudu za brak.
Kad ste vodili reality show “Operacija Trijumf netko vam je ukrao mobitel, a u medijima su završile vaše fotografije u toplessu?
–To je bila isključivo moja pogreška, i dogodilo se ovdje. I nije bilo krađe nego je mobitel izgubila moja kći. Ostala je bez svog mobitela, pa je posudila moj na izlasku iz kuće. No vratila se bez njega. Vjerovala sam da se te slike nikad neće pojaviti.
Nikad se niste skinuli goli iako ste snimali seksi editorijale za Playboy, Klik... Nakon tih fotografija postali ste zanimljiviji cijeloj regiji i ipak ste na kraju profitirali i snimili reklame u Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji...
– Ispada da je tako. Neobično je da se zbog fotografija u toplessu nađeš na naslovnici norveških novina, ima te u medijima na Dalekom i Bliskom istoku. To je bilo vrlo neobično iskustvo.
Može li se dogoditi da vam netko otuđi pa objavi privatni film?
– Ne. Nikad ga nisam imala niti imam ambiciju snimiti filmić. Valjda vlastiti ekshibicionizam ispucam kroz posao. Nikad se nisam poželjela ni snimati ni gledati u takvim situacijama, a kamoli da me netko treći gleda. Taj film ne postoji. A topless-fotografija imam i dalje, no ne postoji ništa opscenije ili kontroverznije. I dalje tvrdim da se toga ne trebam sramiti.
Jeste li kad imali “stalkera”, psihotičnog obožavatelja?
– Nekoliko puta, no nisu to bili nasilni ljudi, više pjesničke duše. Jednom sam se prilikom ipak morala obratiti policiji za pomoć jer je čovjek bio toliko uporan i iritantan da sam ga zatekla u dnevnom boravku svojih roditelja. Pozvonio je, predstavio se kao moj prijatelj, sjeo i družio se s njima. Kad sam došla kući, dočekao me ogroman buket cvijeća a iza njega je provirio on. Tog sam se trenutka osjećala ugroženom iako su, pretpostavljam, njegove namjere bile bezazlene. Zabrinulo me malo i kad mi je znanac psihijatar rekao da me jedan njegov pacijent godinama strastveno voli. Nije opasan, rekao mi je, samo je manično depresivan i ima blag oblik shizofrenije. Zamolio me da mu napišem neku posvetu, ali zaključila sam da bi to moglo biti kontraproduktivno.
Tko su vaši prijatelji?
– Od javnih osoba to je tek Snježana Mehun. Svi ostali, a oni stanu na prste jedne ruke, ljudi su koji nemaju veze s javnim poslom, i za njih bih učinila sve kao i oni za mene. Prema novim ljudima sam zatvorena i teško je doprijeti do mene. No kad netko jednom sruši tu blokadu, nema granica ni ograničenja. Znam cijeniti stopostotne prijatelje jer sam i sama takva.
Kako su vaši roditelji i mlađi brat prihvatili vaš javni poziv?
– Shvatili su da je to nešto što se izrodilo i s čime u početku nisu bili sretni. Ni danas im nije sasvim jasno čime se bavim. Sličan sam problem imala i tijekom studija. Mama bi došla ujutro s placa i rekla: “Sad sam pričala s prijateljicom, jedna joj kći studira medicinu, druga ekonomiju. A što ti studiraš? Kako da im objasnim to zvanje?” Nadam se neću imati isti problem sa svojom kćeri. Još uspijevam razumijevati mlađu generaciju. Zbog posla informatički sam pismena i informirana, no svjesna sam da već kaskam za kćeri. To nije bio slučaj kod mojih roditelja. Kad sam izrazila želju za kompjutorom, bilo im je potpuno nejasno zašto moram nabaviti tako skup pisaći stroj kad ima i jeftinijih.
Postali ste samohrana majka kad vam je bila 21 godina. Kažu da je lakše roditi dok si mlađi i nesvjestan toga što se događa?
– Upravo tako. Što vrijeme više odmiče, postaješ svjesniji ranjivosti i situacija oko sebe, počinješ shvaćati da život nije bajka. U 21. godini uvjeren si da su svi dobronamjerni, da si besmrtan i da cijeli svijet samo čeka da se ti dogodiš. Na majčinstvo sam isprva gledala kao na igru misleći da ću, kad mi dosadi, prestati biti mama. Onda dođe do bolnog sudara sa stvarnosti i uz svoje dijete jako brzo odrastaš. Ta mladenačka energija svakako olakšava taj put.
Koliko u 13-godišnjoj kćeri Hani vidite sebe?
– Svi mi govore da je ona mala ja. Puno je zrelija nego što sam bila u njezinim godinama. Nevjerojatno je savjesna, odgovorna i svjesna budućnosti. Završava sedmi razred, a već ima precizan plan za fakultet. Toliko je odlučna i disciplinirana da sam pomalo posramljena što nisam bila takva. Ono što me najviše podsjeća na mene ujedno me i najviše nervira – ima odgovor na sve, jezičava je i zna me presjeći da ostanem bez teksta, ironična je i sarkastična. I najviše voli maminu kuhinju. Uvijek će radije da joj ja nešto spravim nego da nešto naručimo.
Učenica je sedmog razreda osnovne škole. Kako reagira ona, a kako djeca kad dođete na roditeljski sastanak?
– Zna biti nezgodno, ali ne s njezinim razredom nego s ostalim učenicima iz škole. Priznajem da zbog Hane malo izbjegavam odlaske u školu. Ne želim da joj bude neugodno ili da na ijedan način bude obilježena u dobi kad se nitko ne trudi previše isticati. Taj zadatak, povlasticu i dužnost ima njezin otac.
Prijatelji vas nazivaju svojim dr. Houseom, otkud ljubav prema medicini?
– To je moja pasija. Velika mi je želja studirati medicinu i znam da ću jednog dana, makar mi to bilo zadnje prije mirovine, upisati studij. Čak sam zezala Hanu, koja želi studirati upravo medicinu, da ćemo zajedno krenuti na faks. Impresionirana sam ljudskim tijelom, organizmom, začudnim procesima u njemu. Ponekad me prijatelji pitaju za mišljenje, a ponekad sama počnem s pitanjima. Dosta sam dobra u postavljanju dijagnoza, čak i terapiju znam pogoditi. Sklona sam samoliječenju, tako da dosad nisam, hvala Bogu, imala potrebu obilaziti bolničke ordinacije.
Naše bake govorile su da je seks zanimljiva obveza koju upoznaješ tek u braku...
– Bake su jako mudre! Potrebno je razumijevanje i tolerancija te podgrijavanje romantike u vezi. Prije je bilo lakše, danas smo izloženi iskušenjima sa svih strana i tretiramo ljude kao potrošnu robu. Žrtve smo i robovi ovog intenzivnog tempa, puno je detalja, obveza i situacija koje nam svakodnevno odvlače pažnju i energiju i onda se seksu ne možemo posvetiti, a trebali bismo. Bake su imale pravo – na tome treba raditi. Kad se u odnosu izgubi erotika, nestaje intimnosti i bliskosti i sve puca... Postajete cimeri u istom stambenom prostoru.
Koliko vam je brak primamljiv?
– Mogu ali i ne moram biti u braku. Ako je mom partneru brak bitan, naravno da ću to prihvatiti i udat ću se, iako smatram da u civiliziranoj vezi brak nije presudan faktor. To je više prisila društva da na taj način štiti najranjivije članove neke zajednice, djecu, a onda i žene, i mislim da je brak zbog takvih odnosa potreban, jer previše je neodgovornih članova našeg društva.
Otkako ste se pojavili na sceni pa do danas, uvijek ste u vrhu najseksi Hrvatica. Zašto najljepše žene najčešće imanje najlošije mišljenje o sebi?
– To je apsurd koji treba istražiti. Zato što su te žene izloženije kritici i procjeni. Utjecaj medija svakako je pogibeljan za žensko samopouzdanje. Od svih nas traži se nerealna slika, a žene se trude iako je teško ispunjavati sve te zahtjeve.
Kad ste postali sigurni u sebe?
– Nikad. I dalje se preispitujem. Imam svoje sumnje i dvojbe. Nisam apsolutno sigurna u sebe.
Dobili ste ulogu u novoj dramskoj seriji koja počinje na jesen. O čemu se radi?
– Trebala bih glumiti stariju ženu, alkoholičarku s psihičkim problemima. Uskoro krećem na glumačke treninge kod Simone Dimitrov Palatinuš u okviru ZeKaeM-a. Ljudi vjeruju u mene, volim eksperimentirati i nadam se da ću se pokazati sposobnom. Trudit ću se izbaciti sve ono što nosim u sebi i što zapravo jesam.
Guglate li kad svoje ime, čitate li što se piše o vama?
– Nisam lik kojeg to zanima. No prije sam znala pročitati komentare na forumima ili komentare ispod negativnih članaka o sebi na portalima. Nikad zbog toga nisam bila povrijeđena, niti to uzimam srcu. Ipak je to anoniman teritorij i poligon za iskaljivanje svojih najnižih strasti bez sankcija, jer nastupaš bez imena, prezimena i slike.
Sve vaše veze bile su duga vijeka. Koju vrijednost ima Kike, a drugi dosad nisu imali?
– U svaku vezu uložiš cijelog sebe i vjeruješ da je to to. No, život te demantira i svima nam se to događalo. U slučaju s Kristijanom nije me zasad demantirao. Kike djeluje smirujuće na mene, jing i jang nam se poklopio i dobro balansiramo. Ne vjerujem da postoji idealna osoba, samo vam netko odgovara više ili manje. Pretpostavljam da mi prije sedam ili deset godina Kristijan ne bi odgovarao i da naša veza ne bi uspjela.
jeb,la vas kuraba,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,