Glazbenik i mentor showa "The Voice - najljepši glas Hrvatske", koji se na HRT-u počinje prikazivati 17. siječnja, Jacques Houdek blagdane svojeg djetinjstva pamti po posebnom miru, slozi i zajedništvu.
– Moja dvojica braće i ja doista smo uživali. Pamtim mirise koji su dolazili iz kuhinje, živi i mirisni bor, topli dom, grudanje i sanjkanje do iznemoglosti, glazbu, smijeh... Moji roditelji su se zaista naradili u životu i istinski borili da nam omoguće pristojan i dostojanstven život. Osobito su se trudili od nas napraviti poštene ljude koji ponosno i hrabro koračaju kroz život, na čemu sam im neizmjerno zahvalan.
Iste vrijednosti danas nastoji prenijeti svojoj djeci, kćeri Sofiji i sinu Davidu, pa su nam on i supruga Brigita ispričali kako se u njihovoj obitelji danas blaguje Božić.
– Na Badnjak i Božić nikada ne radim, to su dani rezervirani samo za obitelj. Bor uvijek kitimo na sam Badnjak i to nam je najveće veselje. Božić slavimo tradicionalno, u miru i uz Božji blagoslov. Volim taj poseban osjećaj, mir, sreću i radost da smo svi zajedno. Suprugu i mene posebno vesele trenuci kada gledamo dječicu kako se vesele darovima koje ujutro nađu pod borom iako ih učimo da je bit Božića u nekim puno važnijim životnim vrijednostima. No dječje veselje kada otvaraju darove je neprocjenjivo!
Prekid medijske šutnje
Što je obvezno na blagdanskom stolu?
– Za Badnjak su obvezne riblja pašteta i salata od hobotnice, riblja juha koju maestralno radi moja punica Ingrid, ali i bakalar... Za Božić pak obvezni su mlinci, pečeni punjeni picek ili mladi odojak, francuska salata i kolači, od makovnjače i orahnjače do suhih kolačića. Ne kuham svaki dan, ali kad kuham, mislim da sam dobar u tome. Punica je šefica u kuhinji pa joj svi malo pomažemo, a supruga je majstorica za tortu od sira.
Kći Sofia krenula je vašim stopama i upisala klavir.
– Sofia je učenica trećeg razreda osnovne škole. Članica je školskog zbora Zagrebačka zvona, a samoinicijativno je ove godine upisala i klavir, što me je jako razveselilo. Nismo roditelji koji bi nešto nametali djeci, a podržavamo ih u njihovim željama. Ipak, pravilo je: ako se za nešto odluče, onda treba odgovorno obavljati preuzetu obvezu. Sofia i super pjeva!
Prošle ste godine dobili i sinčića...
– Da, 9. ožujka 2013. na svijet je došao naš mali anđeo David. Već je pravi dečko. Najljepše mi je vidjeti Sofiju u ulozi starije sestre. Jako je lijepo i odgovorno prihvatila novog člana obitelji. David je živahan, sve ga zanima, počeo je puno pričati, smijemo se i veselimo njegovim novim riječima, a najviše volim kad dođem s puta pa kad me ugleda, kaže:
– 'Tata moj!' Naši prijatelji primjećuju da pokazuje nevjerojatnu sklonost glazbi i usredotočenost na melodiju, tako da se već sada vidi da će tatinim stopama. Fasciniran je tatinim autom, stalno bi nekuda "brm-brm" i osvaja sve gdje god da se s njim pojavimo – pravi je šarmer!
Koji je recept sreće vašeg devetogodišnjeg braka?
– Međusobno uvažavanje, strpljenje, spremnost na kompromis i, naravno, golema ljubav koja nas je spojila i koja još traje. Brigita i ja poznajemo se od moje 18. godine. Naša je ljubavna priča iskrena i vjerujem da će tako biti zauvijek.
Sudjelovanje u showu "The Voice" svojevrsno je okončanje vaše dvogodišnje medijske pauze. Što ju je uzrokovalo?
– Nakon intenzivnih deset godina profesionalne karijere, moj tim i ja osjetili smo da je vrijeme za kreativnu pauzu. Uvijek sam slijedio svoj put, ostao vjeran sebi i osjetio sam da neću podlegnuti nametnutim trendovima. Nisam dopustio da moja glazba postane predmetom tržišnog natjecanja. Jednostavno sam osjetio da mi treba odmor. Nisam znao koliko će trajati, no ja se nisam nikada odmaknuo ni od publike ni od glazbe. Povlačenje je značilo da se medijski neću pojavljivati, no i dalje sam imao nastupe sebi za dušu i čekao pravi trenutak kada ću se vratiti i medijski. Show "The Voice" je upravo ono što sam čekao. Format pjevačkog televizijskog natjecanja koji se zalaže za istinske vrijednosti koje su i meni uvijek bile temeljne – talent i glas.
U showu čiji ste mentor ističe se kako je bitan glas, a ne stas. Ipak, je li vam i stas ikada u karijeri pomogao ili čak i odmogao?
– Moja pojava, koja nije svakidašnja, zasigurno mi je pomogla na početku karijere jer su me ljudi brzo zapamtili, i po glasu i po stasu (smijeh). No, priznajem da mi nije bilo lako, trebalo je smoći hrabrosti stati pred publiku i pokazati svoj talent, pa to i smatram svojom najvećom pobjedom. Drago mi je kada mi se ljudi jave i kažu da im je upravo moj primjer dao hrabrosti i bio motiv. U naš je mentalitet inače, čini mi se, dosta usađen strah od različitosti. To trebamo mijenjati prvo svojim primjerom.
Još se nadam inozemnoj karijeri
Nastupili ste u britanskom talent showu "X Factor". Po čemu pamtite to iskustvo?
– Nakon deset godina karijere u Hrvatskoj i mnogih uspjeha, odlučio sam krenuti u Londonu doslovno ispočetka. Želio sam prisjetiti se osjećaja s početka karijere, onog zanosa koji je negdje putem pomalo nestao... I uspio sam to osjetiti. Nije mi bilo teško proći višestruke audicije, čekati na zimi s tisućama kandidata da bih došao do nastupa pred 20.000 ljudi u 02 Areni u Londonu. To je iskustvo koje je neprocjenjivo, zanimljivo i dalo mi je neku posebnu novu snagu te je priznanje za moj rad i talent jer je poseban osjećaj kada to prepoznaju ljudi i izvan granica naše države.
Propustili ste drugi krug spomenutog showa i odustali od njega zbog kašnjenja vize i radne dozvole. Žalite li još uvijek za tim i pomišljate li da se zbog posla jednom odselite iz Hrvatske?
– Sve je to bilo jako emotivno i teško je bilo prihvatiti činjenicu da sam iz birokratskih razloga propustio priliku života. Ta priča je sada iza mene. No u životu se nikada ne bojim svojih snova i ne prestajem sanjati jer znam: kad nešto želim, to mogu i ostvariti. Glazba ne poznaje granice i vjerujem da ću jednog dana imati prilike pokazati svoj dar i u inozemstvu, pa ne otklanjam ni mogućnost da će se i moja obitelj trebati preseliti.
Pred nama su predsjednički izbori. Što je, po vašem mišljenju, prioritet na kojem se mora poraditi da bi zemlji krenulo nabolje?
– Najviše me boli kada vidim da mladi školovani ljudi nemaju posla i bježe iz zemlje u potrazi za boljim sutra. Ljute me nelogičnosti, nepravda, bahatost vladajućih i nerazumijevanje životnih problema. Ljudi su gladni, nemaju za režije, kopaju po kontejnerima, ne mogu školovati djecu. Volio bih kada bi se pojavila snažna mlada garda sposobnih i neiskvarenih ljudi koja bi mijenjala situaciju nabolje. Nisam pesimist i vjerujem u bolje sutra, no mislim da bismo se svi trebali jače angažirati, a ne samo pričati kako nije dobro, i izvući zemlju iz ove jako loše i već nepodnošljive situacije.
Kojom osobinom izluđujete drage ljude?
– Mislim da znam biti svojeglav, a i priličan sam perfekcionist. To obično izluđuje one malo "opuštenije". Danas je malo profesionalaca, na to sam alergičan. Kada je netko neprofesionalan, površan ili nepristojan, ne libim se reći mu to u lice, naravno pristojno, ako je to moguće. Nemam baš strpljenja za takve ljude!
Što vas istinski straši?
– Bolest i nemoć prouzrokovana bolešću, a najviše bolest djece. Imao sam nažalost iskustva s lošim i zlonamjernim ljudima koji su me željeli uništiti, i iako u tome nisu uspjeli, priznajem da me ponekad strah takvih iskustava.
Koje su vaše novogodišnje odluke?
– Obećao sam sebi i svome timu da ću raditi isključivo projekte trajne vrijednosti, s ljudima koje cijenim profesionalno i privatno... Postavili smo nekoliko vrijednih projekata koje želimo ostvariti, kao što je tamburaški album starogradskih bisera, pa možda i album najljepših kajkavskih popevki... A privatno, želim slobodno vrijeme kvalitetno provoditi s obitelji, dovršiti obiteljsku kućicu u Samoboru i pokušati se pridržavati zdravijih navika – plivanja, hodanja... Nadam se skinuti i koji kilogram da mogu 'zablistati' na plaži! I naravno, želim pronaći novi najljepši hrvatski glas!
>> The Voice: Život s glazbom je maraton, a ne utrka na sto metara
Njemu friz k'o izrasla psenica. Kaj ti ljudi nemaju doma spigl da vide da su smijesni. I Tony nabacio isti model.