Govorimo li o igri velikih brojeva na domaćim pop i rock koncertima, Arena Zagreb mjesto je gdje se sakupljaju bodovi i masovna publika. Spram nekadašnje Velike dvorane Doma sportova u koju je stalo oko devet tisuća ljudi, Arena Zagreb ima skoro dvostruki kapacitet (ako se stoji i na parketu, kapacitet je nešto više od 17 tisuća ljudi). Zaboravite priče o dvadeset i nešto tisuća posjetitelja, to je zgodno za naslove u novinama, jer stvaran broj prodanih ulaznica i ljudi u dvorani najbolje znaju organizatori i izvođači. Slično je i s pulskom Arenom, u koju stane nešto preko sedam tisuća ljudi, ali unatoč tome često ćete pročitati da ih je na nekom koncertu bilo više od deset tisuća.
Kako god bilo, veliki broj potencijalne publike pretvorio je Arenu Zagreb u vodeću gladijatorsku arenu domaće estrade pa je i nadmetanje tko je doveo više ljudi postalo stalna zanimacija i mjera uspjeha kod publike. Ne i na tržištu, jer pogledamo li puno veće cijene ulaznica za inozemna imena, pa ih usporedimo s domaćima, jasno je da “stranci” odnose pobjedu u zaradi, čak i ako se radi o sličnim scenskim produkcijama. No, bez obzira na to, napuniti Arenu Zagreb igra je koja donosi dodatne bodove, mada je to, ako ćemo pošteno, ujedno i igra u kojoj izgleda pobjeđuju Aleksandra Prijović i Lepa Brena koje su dvoranu punile po pet puta (s, dakako, puno podijeljenih ulaznica, ali to ionako svi rade).
Zanemarimo li domaću masovnu sklonost narodnjacima i polunarodnjacima, na terenu pop i rock glazbe bilo je puno domaćih imena koja su napunila Arenu Zagreb jednom ili dva puta, što je respektabilan uspjeh u domaćim uvjetima proizvodnje i poslovanja. No, nitko od domaćih još nije rasprodao dvoranu tri puta, što bi se moglo dogoditi Prljavom kazalištu koje tamo svira 12., 13. i 14. prosinca.
No, svi ti koncerti događaju se pod medijskom i organizacijskom kapom nekoliko radijskih stanica, pa su zadnjih godina Top radio, Bravo radio i Extra FM glavni medijski ventili za promociju raznorodnih nastupa kakvi su bili Majke, Psihomodo pop, Nina Badrić, Petar Grašo, Doris Dragović, Prljavo kazalište, Parni valjak, ali i Aleksandra Prijović, Lepa Brena ili Kafansko veče. Ovisno o smjeru i žanru - radi li s o popu/zabavnoj glazbi, rocku ili narodnjacima - promocija se kanalizira nekom od tih radijskih frekvencija i višemjesečni kontakt sa slušateljima najčešće urodi željenim plodom i uspjehom popunjene dvorane, mada, naravno, nisu svi prodali jednak broj ulaznica.
Bitno je navesti taj podatak jer ljudi kod nas pogrešno misle da domaći rock i pop dolazi s jedne strane u Arenu Zagreb, a “narodnjaci” s druge, ali zapravo se radi o istim organizatorima koji su se posvetili gore spomenutoj igri velikih brojeva i redovito pune Arenu Zagreb, što je, dakako, u tržišnoj ekonomiji bolje nego da zjapi prazna. Budući da je Prljavo kazalište 2009. otvorilo Arenu Zagreb prvim koncertom u novoj dvorani, ima simbolike u tome da su deset godina kasnije bili prvi koji su rasprodali dva koncerta u njoj. Tridesetak i nešto tisuća ljudi vidjelo je tada bend u Areni Zagreb, a ovaj put s tri koncerta brojka će biti veća.
Tih zadnjih godina Kazalište je napravilo nekoliko sjajnih poslovnih pothvata, pa su nakon koncerta na Šalati rasprodali Zagreb stadion 2018., i odmah 2019. godine, taman prije dolaska korone, odsvirali spomenuta dva rasprodana koncerta u Areni Zagreb, s kojih je objavljen i trostruki vinilni album, te Blu-ray snimka. Ujedno su tim nastupima začepili prijašnje priče o besplatnim svirkama na velikim trgovima - zagrebački su punili nekoliko puta - u organizacijama gradova i općina, te se vratili dohodovnom sustavu prodaje ulaznica, pa tko voli nek izvoli.
Prljavci su tada na terenu pokazali da - iako su odavno svirali na Trgu i svim mogućim trgovima, otvorili Arenu Zagreb i 2018. svirali na raznim kontinentima - upravo prodaja ulaznica potvrđuje imaš li zaista pažnju masovne publike i da li te žele. Ovo zadnje razdoblje rada Prljavog kazališta obilježeno je naširoko publiciranim razdvajanjem i sudskim sporom nekadašnjih prijatelja na dvije frakcije grupe, ali je ova Hourina - čak je i na jumbo plakatima za predstojeće nastupe u Areni Zagreb vidljivo bilo napisano “Prljavo kazalište s Hourom” - trenutno među najzaposlenijim domaćim postavama i posljednjih godina nastupaju praktički bez prestanka. Tri nastupa u Areni Zagreb zasigurno su i posljedica takve aktivnosti i promijenjenog menadžmenta grupe, od organizacije koncerata do publiciranja novih pjesama/singlova, te želja da konkurenciji dokažu da su top postava koja rasprodaje velike koncertne prostore.
Gledano iz takve povijesne perspektive, što je realno moguće očekivati od koncerata Prljavog kazališta, grupe koja se proteklih tridesetak godina toliko ispraksirala u masovkama da bi ih mogli odsvirati i u tri po noći? Ne računajući veliku produkciju, pozornicu i sve što ide uz takve spektakle i “natjecanje”, zaliha poznatih Hourinih pjesama i hitova teško da može podbaciti u uvjetima uzavrele sportske dvorane, pa ne treba biti previše pametan i zaključiti kako valja očekivati još jednu, tj. tri veselice s ekstatičnom publikom od prvog do zadnjeg reda dvorane.
Prljavo kazalište stiglo je na dva rasprodana koncerta u Arenu Zagreb, prije pet godina krajem 2019., nakon što su godinu ranije na stadionu u Kranjčevićevoj proslavili 40 godina postojanja i nakrcali tridesetak tisuća ljudi s kupljenim ulaznicama. Ostao je to do danas najposjećeniji samostalni koncert nekog domaćeg izvođača s plaćenim ulaznicama, nakon Hladnog piva na Jarunu 20. rujna 2009. gdje je bilo oko 22 tisuće ljudi na slavlju 20. godišnjice Piva. Dakako, to rođendansko izdanje Hladnog piva bilo je potvrda stvaranja novog domaćeg mainstreama, dok je recentni uspjeh Kazališta bio potvrda starog. Budući da se u međuvremenu Hladno pivo rasformiralo, prema popisu imena koja danas pune velike dvorane nije teško zaključiti da je “stari” mainstream s korijenima na početku osamdesetih godina prošlog stoljeća opet pobijedio i da se “stare kuke” ne daju, mada i nemaju bogznašto novoga za reći ili pokazati. Zadnji studijski album Prljavog kazališta objavljen je još 2012. i usprkos naslovu “Možda dogodine”, prošlo je 12 godina od tada, što je vječnost i davna prošlost u uvijek brzo promjenjivom svijetu pop glazbe.
No, primjerice, znamo li da je Rolling Stonesima trebalo 18 godina da snime novi album, a U2 već sedam godina ne mogu pronaći i spojiti desetak novih pjesama, jasno je da autorska kriza “pere” i ove u svijetu, među kojima su baš U2 jedan od modela koje i Prljavo kazalište zadnjih trideset pet godina - preciznije, od pjesme “Mojoj majci” i albuma “Zaustavite zemlju” - često koristi kao predložak ili svirački koncept.
No, sve to skupa uopće ne zanima masovnu publiku koja na njihove koncerte - svo troje, a i ovih ostalih domaćih - u Arenu dolazi prvenstveno zbog starih pjesama, naučene šprance po kojoj se pjeva, veseli, i pali mobitele, ako ne i bakljade, te uživa u boljoj prošlosti koja im je draža od tmurne sadašnjosti. Možda to nije recept za aktualnost, ali je svakako za zajednički proživljenu prošlost i nostalgiju koja u masovno prihvaćenoj pop glazbi oduvijek igra veliku ulogu.
Protuvrijednost za kupljene ulaznice u Areni Zagreb bit će dobivena s tri velika koncerta izvedena po svim pravilima struke gornjeg doma usporedive svjetske pop produkcije. Dakako, nekadašnjim kulturološkim i političkim značenjem Kazalište ima nekoliko bitnih starih aduta u rukavu, premda su već odavno, pa i na spomenutim zadnjim velikim nastupima, politički prizvuci utihnuli, jer se sam bend maknuo iz zone prljavog kazališta politike. No, u ovo doba predizborne kampanje za predsjednika republike, kao i na nedavnim parlamentarnim izborima, pomalo je čudno da se i Kazalište i svi ostali sklanjaju od politike kao vrag od tamjana, a nekada su znali glasno lajati “za” i “protiv”.
Sve su to znaci novog korporativnog vremena u kojemu se kod nas stvarnim životom ne bave velike i masovno prihvaćene pop zvijezde, nego znojni mladi rokeri, treperi i reperi po klubovima pred nekim novim generacijama publike. Ne bih se čudio da ova koja dolazi na sve spomenute masovne koncerte niti ne izlazi na izbore, trebalo bi provesti neko istraživanje, ali možda su baš oni ti koji vole uživati u sigurnoj hladovini prošlosti, a ne u vrućoj i prilično riskantnoj sadašnjosti.
VIDEO: Ivana Kekin: Gledala sam Mjenjačnicu i rekla: Ovo je tip za kojeg ću se udati