Skladba za koju nije dobio nijednu nagradu obilježila je njegovu karijeru

Splitski festival 1975. godine mijenja pravila i uvodi Večer dalmatinske šansone. Stručni žiri u siječnju pregledava pjesme i mora donijeti odluku koje od skladbi se uklapaju u okvire šansone. Odluka nije bila laka jer malo pjesama zadovoljavalo je postavljene kriterije, ali jedna je skladba bez ikakve dvojbe po svim kriterijima bila šansona. Jedan od članova stručnog žirija bio je i Miljenko Jelača koji je u svom prisjećanju na Olivera u tekstu napisanom u Vijencu prošle godine napisao kako je, čim je čuo demosnimku pjesme “Galeb i ja”, znao da će to biti vječna nesputana dalmatinska pjesma.

Drugi članovi žirija nisu se slagali s Jelačom i ovoj skladbi nisu predviđali blistavu budućnost. Ni publika te godine nije kliknula s ovom pjesmom pa je Oliver s “Galebom” završio na osmom od ukupno 12 mjesta. Kao što smo već prije pisali, nije ovo prvi put da je procjena žirija i publike Splitskog festivala bila pogrešna i da su Oliverove i Zdenkove pjesme kasnije demantirale i publiku i žiri. Sasvim je iskren jednom prilikom bio i Oliver te priznao kako ni slutio nije da će ova pjesma publici postati omiljena.

– Uopće nisam mislio da “Galeb i ja” može postati toliki hit. Godinu dana prije na Splitu sam pjevao “Ča će mi Copacabana” pa su mi i za 1975. nudili sličnu pjesmu, “2002. godine u Splitu”. Meni je već postalo dosadno pjevati takve pjesme pa sam im rekao da ću je uzeti, ali samo ako mi daju i neku baladu jer mi je dosta deranja – kazao je Dragojević. Runjićeva ideja bila je da ovu pjesmu izvodi klapa, i to na Festivalu klapa u Omišu, ali Oliver je očito “namirisao” potencijal glazbe i stihova i vidio je širu sliku ove pjesme. Zato je inzistirao da pjesmu izvodi on, a ne klapa. Danas je uglavnom i izvode klape i nema sumnje da je Runjić imao dobru viziju s klapama, ali teško da bi ijedna klapska izvedba uspjela tako “kupiti”publiku kao što je to pošlo za rukom Oliveru.

– Poslije “Copacabane” pjevao sam “Galeba” i mislim da sam tom pjesmom zacrtao svoj put – rekao je jednom Oliver. Mnogi će reći danas da je ovaj Runjićev razgovor između galeba i čovjeka himna Dalmacije, a mogla je ova pjesma postati i međunarodni hit da je Runjić prihvatio ponudu Neila Diamonda. – Sto mi je puta palo na pamet da bih, ako postoji reinkarnacija, u onom drugom životu volio biti galeb. Zamisli samo gušta, cili život letit iznad mora i, kako je to krasno rečeno, prkosit svakoj buri i neveri ča se vaja – kazao je jednom Runjić o svom hitu. Oliver i Runjić kao tandem bili su majstori sjetnog ugođaja, a “Galeb i ja” njihov je savršen spoj i proći će desetljeća prije no što se ponovi pjesma s ovim potencijalom jer će se teško ponoviti i spoj ovakvih dvoje umjetnika. Melankolija Oliverova glasa, Runjićeva himnična glazbe i Zuppin dijalog galeba i čovjeka uklesani su u povijest hrvatske zabavne glazbe i sada su već dio glazbene tradicije. Iako je Oliverov glas s godinama prerastao iz tenora u bariton, to nije utjecalo na interpretaciju ove skladbe, dapače s godinama je bila poput vina – sve bolja i bolja.

S godinama je “Galeb” polako izlazio s Oliverova koncertnog repertoara, ali kad bi ga izvodio, publika mu je bila prateći zbor jer nema onoga tko ne zna stihove ove kultne skladbe.

Zašto festivalska publika nije odmah prigrlila ovu vječnu skladbu i zašto se često ponavljao scenarij da pjesme koje loše prođu na festivalu na kraju postanu hitovi, Zdenko Runjić je objasnio u jednom od svojih posljednjih televizijskih intervjua.
– Festival traje jednu večer i atmosfera jedne večeri može biti takva da publika bude ponesena nekom pjesmom i da ta pjesma pobijedi, a publika se već sutradan može opredijeliti za neku drugu pjesmu. Festival je izlog i svatko ponudi ono što napravi i od toga je desetak malo boljih pjesama, a jedna je najbolja. Samo glasovanje radiopostaja i publike dio je festivalskog folklora i često je taj dio i nebitan. Kada sam 1975. godine s “Galebom” došao na Splitski festival, u kategoriji dalmatinske šansone bilo je 12 skladbi, a Oliver i “Galeb” u toj konkurenciji bili su osmi. Te sam godine na festivalu imao četiri pjesme i osvojio s njima nagrade, a pjesma “Galeb”, za koju kažu da je jedna od najljepših pjesama uopće napisana u hrvatskoj zabavnoj glazbi, bila je osma. To dokazuje da tu večer publika nije to shvatila i možda im je bilo vruće, možda su se hladili pa im pjesma nije ušla u uho. To samo dokazuje da za neke pjesme treba vremena – kazao je Zdenko. Te kobne, ali kasnije sudbonosne 1975. godine Oliver je ipak dobio jednu nagradu, i to za interpretaciju.

Runjić je uvijek nastojao prodrijeti do duše, pisao je pjesme iz duše, a tu njegovu dušu najbolje je osjećao Oliver iako je Zdenko puno pisao i za druge. – Ono što vrijedi nikada ne vene – kratko je jednom objasnio Zdenko i zapravo ovom rečenicom objasnio cijelu tajnu uspjeha svoje suradnje s Oliverom koja je svoj vrhunac imala već na samom početku u vječnoj pjesmi “Galeb i ja”.
Ova pjesma danima se vrtjela na radiostanicama nakon Oliverove smrti i danas na YouTubeu postoje brojne interpretacije ove skladbe, ali ona najemotivnija jest izvedba Stjepana Hausera na groblju u Veloj Luci na Oliverovu pogrebu...
“Lipo mi je, lipo mi je / Na lažini suvoj ležat / Na osami blizu mora /
Nad pučinom tebe gledat / A, moj galebe! / Tebe gledat, s tobom letit / Povrh svega nimat straja / Pa prkosit svakoj buri / I neveri ča sve vaja / A, moj galebe!

U serijalu biografije slavnih Hrvata pročitajte sve o životu i karijeri Olivera Dragojevića koji nas je napustio prije godinu dana. Specijal od danas možete pronaći na svim kioscima po cijeni od 25 kuna.

Video: Cro Drone