Prije točno tjedan dana jedna od naših najvećih pop-zvijezda Vanna ispunila je svoj san i konačno nastupila u zagrebačkoj Areni, gdje je izvela svoje najveće hitove, ali i podsjetila na pjesme iz doba grupe ET. Vannu ćemo gledati i 11. lipnja u Samoboru, u sklopu jubilarne 40. Večernjakove biciklijade, gdje će predvoditi zabavno-glazbeni program uz brojna druga poznata imena domaće estrade.
Prošlo je šest dana od vašeg koncerta u Areni, jesu li se slegli dojmovi, jeste li zadovoljni koncertom?
Zapravo, ja i ne želim da mi se dojmovi slegnu – želim ih stalno držati aktivnim i živim, a to mi je donekle i jednostavno jer stalno dobivam oduševljene reakcije ljudi koji su bili u dvorani. Zbog toga sam prezadovoljna i izuzetno zahvalna što smo uspjeli realizirati sve što smo zamislili. Ja sam dugo znala da glazbenici s kojima već neko vrijeme sviram i ja radimo odlične koncerte pa nam je tako Arena pružila mogućnost da osim odličnog koncerta napravimo i odličan show. Sretna sam i ponosna što je cijelo vrijeme u tom procesu atmosfera bila odlična; puno odgovornosti, ali bez veće nervoze – onaj osjećaj kad znate za što ste sposobni i kad znate kako to realizirati. Beskrajno sam zahvalna i ljudima iz organizacijskog tima kao i sjajnim koreografima koji su najprije odabrali plesače, a potom za njih i osmislili vrlo atraktivne koreografije. Tijekom samih priprema osjetila sam da toliko talentiranih ljudi želi utkati svoj talent i žar u taj koncert da i nije moglo ispasti drugačije nego strastveno i posvećeno. Publika je bila divna – san mojih snova. Vjerujem da su oni osjetili da smo se dugo pripremali i da smo htjeli ponuditi večer veselja, ali i ljepote i osjećaja, jer svi koji su kupili kartu to zaslužuju. Pogotovo nakon prvotnog odgađanja datuma i perioda života u kojem se zabavne večeri i nisu toliko nudile.
Nakon dosta godina ponovno ste dijelili pozornicu s Boytronicom. Kakav je bio osjećaj ponovno nastupati s njim i hoćete li nastaviti suradnju, možemo li možda očekivati i neku novu zajedničku pjesmu?
Vjerojatno vam nije promaklo da su na pozornici bili i Ilan Kabiljo - glazbenik i moj prijatelj s kojim je sve počelo odmah po mom dolasku u Zagreb, kao i izuzetna Zsa Zsa s kojom sam snimila mnogima omiljenu pjesmu Tragom tvojih tragova. Ilana sam trebala malo nagovarati da dođe; bila mi je velika želja da izvede pjesmu Kad nema ljubavi i to ne samo zato jer sam ja za nju napisala tekst nego je pjesma postala ogroman hit i tako je sve ovo vrijeme, pa sam htjela da osjeti zasluženu euforiju. No, tek kad su mu njegove kćeri rekle da ne smije propustiti tu priliku, odlučio je doći. I da - bilo je zasluženo euforično. S Boytronicom na pozornici je bilo zabavno kao i pred 25 godina - njegovo gostovanje je unijelo veliku radost i veselje u moj band; potrudili smo se rekreirati taj zvuk ET-a dosljedno i svi smo znali da će ljudi to odlično prihvatiti. Mislim da nova zajednička pjesma nije aktualna tema - ET ionako ima dovoljno uspješnih pjesama, a ja sam fokusirana na rad na svom albumu.
U publici je bilo puno mladih koji se nisu ni rodili kad su neke vaše pjesme bile hitovi. U čemu je tajna te glazbe iz 90-ih koja i danas ima puno fanova?
Srećom po mene, mladi nisu došli samo zbog pjesama iz 90-ih nego i zbog aktualnijih pjesama u kojima su se pronašli. Tako za mene nema ljepšeg prizora od jedne slatke 5-godišnje glavice koja zaneseno pjeva "Loš trenutak" ili "Punu memoriju". Da nije bilo tih pjesama, ne bih se odlučila na koncert u Areni. Naravno, imam sreću što su pjesme iz 90-ih u međuvremenu postale svojevrsni evergrin. Volim ih pjevati, a ljudi danas u njima osjete ono što je u njima oduvijek – autentičnost i hrabrost.
Kakvi su komentari bili nakon koncerta, što su vam rekli kći i sin?
I kći i sin su bili jako zadovoljni; svatko od njih je bio sa svojim društvom u različitom dijelu dvorane, ali su im dojmovi jednaki. Ionako me uvijek vodi i želja da njih učinim ponosnima, pa mi je drago kada mi uspije. Na kraju, oni su i znali za sva moja razmišljanja i svjedočili svim izazovima u samom procesu, pa su i bili i zahtjevna publika.
11. lipnja gledat ćemo vas i na Večernjakovoj biciklijadi, što mislite o tom projektu?
Pa taj projekt nema mane, zar ne? Potiče ljude na aktivnost i boravak u prirodi uz atraktivne koncerte. K tome, postao je tradicionalan i zaživio među ljudima – sjajno. Sjećam se i svojih ranih nastupa na toj manifestaciji i drago mi je što i dalje trajemo.
Jeste li i sami sportski tip, vozite li bicikl rekreativno?
U svakom se slučaju smatram aktivnom, doduše ne toliko što se vožnje bicikla tiče – to sam prakticirala u rodnoj Koprivnici koja je rekorder po dužini biciklističkih staza. Kako ja danas živim na laganoj uzbrdici, trebao bi mi neki sportski bicikl da se dovezem do svog doma pa sam se ipak odlučila za šetnju.
Čime se inače bavite u slobodno vrijeme? Vani pop zvijezde žive drukčijim životom, a kod nas nije neuobičajeno vas vidjeti na placu ili u drugim uobičajenim životnim situacijama?
Ne, koliko ja pratim, tendencija je povratku zdravog života, a zdravi život osim svega, znači i zdrav pristup svakodnevici koja pojedinca drži uravnoteženim, prisutnim i upoznatim sa realnošću. Svi ionako crpe inspiraciju iz realnosti i ljudi koji te okružuju i pravi je privilegij moći živjeti takav punokrvni život - uživati u važnim svakodnevnim stvarima kao što je odlazak na tržnicu i kuhanje ručka smatram svojim luksuzom.
Prije 21 godinu nastupali ste na Euroviziji i vi ste posljednji od naših predstavnika koji je uspio ući u top 10. Po čemu pamtite taj nastup i kako komentirate činjenicu da nitko nije ponovio vaš uspjeh više od 20 godina. U čemu je problem?
2001. godine je sistem bio malo drugačiji i nije bilo polufinalnih večeri nego samo ta jedna. I ne znam je li uspjeh ili neuspjeh, ali bili smo 10. Iskreno, o Eurosongu ne razmišljam baš toliko jer, eto, ono što je meni uzbudljivo u glazbi Eurosong i ne nudi u velikim količinama. Naravno, zabavan je to show – gledate koliko su se pojedine delegacije naplaćale specijalnih efekata da bi njihov predstavnik zabljesnuo, odmjeravate razinu globalizacije u glazbenim utjecajima, smijete se hibridnim pokušajima spajanja lokalnih etnozvukova s aktualnim rapom, trapom, rockom, bedroom popom i ne znam već sve čime ne, gledate spojeve nespojivog i u estetskom smislu i, naravno, ponekad se dogodi i da vam se nešto svidi, ali nerijetko se to ne plasira naročito dobro tako da se i ja zabavljam gledajući, a manje smišljam što bi moglo upaliti.
Što mislite o našoj ovogodišnjoj predstavnici Miji Dimšić, ali i općenito Euroviziji? Imate li favorita?
Mia je odlična, bila je takva i prije Eurosonga i nadam se da će takva i ostati, to sam joj, uostalom, i rekla. Eurosong je jedan nastup, a njezina karijera već neko vrijeme uspješno traje. Favorite nemam.
Tri godine prošle su od albuma "Izmiješane boje", pišete li nove pjesme? Kad bi mogli očekivati novi album?
Da, smišljam nove pjesme, neke su gotove, neke su u nastajanju, a neke još u mojoj glavi. Zabavan je taj dio - sam si sebi sudac, okrećeš te svoje ideje na sto strana, zamišljaš hoće li išta značiti ljudima, a sve bez svjedoka.
Kako inače nastaju vaše pjesme, gdje nalazite motivaciju?
Nastaju svakako, najteže mi bude do kraja razraditi ideju - da bude dosljedna početnoj emociji za koju sam se uhvatila i koja mi je bila zgodna. Uvijek me utješi kad negdje pročitam da se i autori kojima se i ja divim zapravo muče kad stvaraju, tako ne mislim stalno da tome nisam dorasla.
VIDEO: Jakov Sedlar napao ministricu kulture
Vanna je divna žena, majka, supruga i vrhunska glazbenica svjetske klase, samozatajna, bez skandala , iskakanja iz paštete i iznošenja privatnoga života u javnost. Jedna od rijetkih za koje se doslovno može reći: žena, majka i glazbena kraljica.