Život i smrt američkih 'dnevnih sapunica'

Jedan od nezaobilaznih elemenata američke televizije, prisutan od samih početaka emitiranja nakon Drugog svjetskog rata (a u nekim slučajevima i prije), mogao bi uskoro potpuno nestati. Riječ je o nekad popularnim "daytime soaps", sapunskim operama namijenjenim emitiranju u dnevnim (jutarnjim i popodnevnim terminima), koje su nakon tisuća i tisuća epizoda u sve lošijem stanju, donose sve manje i manje prihode, te bi uskoro mogle biti potpuno ukinute.

Dvadeset i prvo stoljeće donijelo je promjene u gledateljskim navikama nakon kojih dugovječni "Young and the Restless", "Bold and the Beautiful", "All My Children", "Days of Our Lives" i druge serije više nemaju onu marketinšku snagu koju su desetljećima imale. Prva bi mogla "pasti" najstarija serija "Guiding Light", koja je svoj život počela kao radio-serijal davne 1937., da bi se na televiziju prebacila 1952., ali danas jedva ulazi u prvih deset takvih serija na ljestvici gledanosti, i to obično na zadnjem, desetom mjestu.

Skuplje i atraktivnije "večernje sapunice" tj. "primetime soaps" ("Dallas", "Dinastija") odavno su svoje mjesto ustupile drugačijim serijama, krimi-proceduralima ("CSI", "Njujorški plavci", "Zakon i red") i vječno popularnim doktor-serijama ("Hitna služba", "Uvod u anatomiju", "Reži me") od kojih su neke i same na "sapunjasti" način pratile privatni život svojih likova, ali "dnevnjače" su se dugo držale, da bi im na kraju glave polako počele dolaziti latinske "telenovele" koje su im oduzele etno-publiku, sve veći broj žena koje rade a nisu kućanice koje doma bulje u ekran dok obavljaju kućne poslove, i najviše uspon "talk-show" televizije poput "Oprah" koja im je oduzela većinu publike.



Novo vrijeme donijelo je prekid "generacijskih lanaca" koji su nekad održavali broj gledatelja, i sve je manje žena koje prate seriju koju je gledala njihova majka, prije nje njihova baka, pa i prabaka. Čak ni iznimno popularne i višestruko nagrađivane nove serije poput "Santa Barbare" nisu mogle izdržati više od desetak godina, a danas ni u onima najstarijima stalni likovi (poput Nancy Hughes iz "As the World Turns", koju Helen Wagner glumi već pune 53 godine) ne mogu više privući dovoljno gledatelja – stari odumiru, a novih nema.

Problem je i u profilu gledatelja: po većini anketa, dnevne sapunice danas najviše gledaju nezaposlene, siromašne sredovječne Afroamerikanke, a teško je zamisliti grupu koja bi oglašivačima bila manje atraktivna.
Vrhunac gledanosti dnevnih sapunica bio je epizoda "General Hospitala" s vjenčanjem Lukea i Laure, koju je 1981. gledalo više od 30 milijuna ljudi. Danas čak i najgledanija među sapunicama, "The Young and the Restless", privlači svega pet milijuna po epizodi – i to s prosječnom gledateljskom dobi od 60 godina.

Sa sve manje novca koji pritječe od marketinga, producenti serija prisiljeni su na drastično rezanje troškova, i na nuđenje manjih plaća ili otkaza najpoznatijim glumcima, od kojih su neki cijeli svoj radni vijek proveli u jednoj seriji. A budući da većina od preostalih gledatelja pogled na ekran još uvijek baca baš da bi vidjela svoje omiljene likovfe koje su već dugo gledali – i koji su zbog "minulog rada" glumaca najskuplji za zadržavanje u seriji – jasno je da je "dnevnim sapunicama", koje su prve uvele "product placement", prve prešle na elektronske kamere i magnetoskope, pa čak i prve počele nuditi svoje epizode kao "podcastove" i "webizode" – budućnost nije nimalo svjetla.