Slovenija kao nikad dosad ujedinila državni vrh

Hrvatska politička scena nikad nije bila jedinstvena ni na jednom nacionalnom i strateškom cilju osim u vezi s davno deklariranim ulaskom u EU i NATO. Ali i u vezi s time uvijek je bilo okapanja i optuživanja tko što koči i drži fige u džepu, kako se (ne)provode reforme, i svega drugoga.

Teško je i biti jedinstven u nečemu što zapravo nerijetko nije bilo ni formulirano. Koji su to još naši nacionalni i strateški ciljevi? Zna li tko nabrojiti još koji osim ona dva gornja?

Jesu li tome “krivi” dojučerašnji lokalni izbori ili već zahuktala neslužbena predsjednička kampanja, čak je i manje važno. Trakavičasti granični spor sa Slovenijom ujedinio je hrvatski državni vrh, vlast i oporbu kao nikad dosad. Ni na jednom drugom pitanju, unutrašnjem i vanjskom, nije bilo tolikog suglasja koliko sad oko toga da Slovencima nećemo dati ni milimetar našeg teritorija.

To se suglasje pokazalo najviše u Saboru, kad je potvrđivao propali Rehnov prijedlog, a jedino ga je pokvario prst Vesne Pusić koji se zabunom i brzopletošću spustio na neodlučnu tipku.

Vrhunac tog jedinstva demonstriran je na sam Dan državnosti. Nije bilo prigode, od svečane sjednice Vlade do postrojavanja na Jelačić placu, dan prije na prijamu na Pantovčaku, a da se nisu čule poruke Sloveniji. Gromoglasni pljesak na Jelačić placu poruka je političarima da je dosta “skidanja gaća”. Sloveniji se ne smije popustiti pred njezinim ucjenama, makar nam to odgodilo i ulazak u EU. Dosta je bilo licitiranja s datumima ulaska. Nisu bitni datumi, nego je jedino bitno kakvi ćemo mi ući, okrnjeni, poniženi ili ponosni.

Hrvatska je mala zemlja koja treba velike i jake prijatelje. Baš kao mala zemlja mora biti principijelna i držati se međunarodnog prava, kao i svojih međunarodnih obveza. Hrvatska politika mora biti ofenzivnija, nastojati uvijek biti korak ispred i tako voditi igru, a ne samo šlepati se i tražiti vatrogasne mjere.

Istina jest da je politika činjenje mogućeg, ali politika nije jedino i samo bespogovorno izvršavanje. U politici treba imati i kičmu i odgovornost za birače, narod i državu. Dosad je ona u nas bila previše razjedinjena, mimo službenih institucija dilalo se sa svime i svačime, opanjkavalo vlastitu zemlju u svijetu. Trebala nam se dogoditi Slovenija da se glave stave skupa. I to je nešto.