Slovenska galama i hrvatska šutnja

Država Slovenija ove je godine zemlja partner na Zagrebačkom velesajmu, ali to nije smetalo slovenskom veleposlaniku Milanu Oroženu Adamiču da u svečanu ozračju otvaranja sajma očita bukvicu hrvatskim domaćinima.

Cijenjeni je veleposlanik rekao kako slovenski investitori misle da je Hrvatska neljubazna prema strancima. Zatim je kritizirao Hrvatsku narodnu banku jer, eto, nije sklona ulasku slovenskih banaka koje su, valja podsjetiti, brutalno opljačkale naše štediše. No, slovenski nediplomatski ispad ostao je – kako vidimo – bez službenih reakcija, valjda i zato što dolazi iz zemlje članice EU.

Međutim, malo je čudno da Hrvatsku kritizira država koja se služi svim mogućim sredstvima kako bi zaštitila domaće proizvođače. Posebno je revna kada je riječ o Hrvatskoj. Ponekad ide tako daleko pa zbog isključivosti najveću štetu napravi – sebi. Najbolji je primjer namjerno odugovlačenje gradnje autoceste od hrvatske granice do Maribora koja bi, podsjetimo, najviše koristila lokalnom stanovništvu.

Ali ne, gradnja se odgađa unedogled samo zato što bi i hrvatski turizam mogao izvući nekakvu korist. Vrhunac je cinizma, ostanimo pri diplomatskom rječniku, što “dežela” traži da HNB dopusti ulazak slovenskim bankama iako Ljubljanska uporno ne želi vratiti novac hrvatskim štedišama. Riječ je o klasičnoj diskriminaciji jer Ljubljanska je banka priznala svoje obveze prema Slovencima, ali ne i prema “južnjacima”.

Ipak, za ovakvo stanje nije kriva samo slovenska politika, koja ljubomorno štiti svoje interese, nego još više hrvatsko nagodbenjaštvo. Toliko smo servilni da smo, primjerice, pristali da se zbog Schengena sruše mostovi preko kojih su češće prelazili Hrvati, a pošteđeni su oni kojima su se više služili Slovenci...