Smirenošću protiv Dodikova blata

Iako se predstavlja kao premijer u klasičnom smislu te funkcije, Milorad Dodik je na čelu izvršne vlasti tvorevine koja se lažno naziva državom, a zapravo je nastala ratnim terorom i protjerivanjem nesrpskog stanovništva.

Umjesto da bude ugašena, tzv. Republika Srpska je Daytonskim sporazumom prihvaćena kao prijelazna činjenica, kako bi se u uvjetima mira pokušalo osposobiti i ojačati državu BiH. No, dok god na ovakav način postoji i djeluje tzv. Republika Srpska i dok su joj na čelu političari koji će radikalizmom zakuhavati atmosferu, umjesto da djelatno omoguće povratak onim protjeranim ljudima koji to žele, Dodikova će državica biti kao tumorsko tkivo koje onemogućuje zdrav život.

Sve to ne bi imalo nikakve veze s Hrvatskom kad na to područje ne bi trebalo omogućiti povratak i Hrvatima koji su otamo protjerani. No, i prevladavanje tog problema moglo bi se staviti među one posljedice rata koje će se godinama rješavati, pa se ne treba baviti previše lamentiranjem o tome. Međutim, Dodik je prošle subote bio srdačno pozdravljen na skupu Srpskog narodnog vijeća, gdje mu je oko 1700 nazočnih zapljeskalo jače nego Stipi Mesiću, iako je hrvatski predsjednik istinski, dugogodišnji i djelatni zagovornik povratka Srba izbjeglih iz Hrvatske.

Ta je pažnja zasigurno laskala njegovoj taštini, pa je nabildanog samopouzdanja otišao u Banju Luku i poručio hrvatskom predsjedniku da mu je bolje da šuti jer je Hrvatska provela najveće etničko čišćenje nakon Drugog svjetskog rata. Mesić mu je uzvratio da je bezobrazan, Vlada da govori kao Milošević, Sanader ironizirao da Dodik u nas neće biti "persona non grata" jer svatko ima pravo na svoje mišljenje pa i kad je duboko zabrazdio, Pupovac žali što je bačen u sjenu važan i pozitivan skup koji je organizirao...

Pitanje je kako uopće uzvratiti nekome tko se predstavlja da je državnik iako to nije, nekome tko u miru želi ostvariti ratne ciljeve, održavajući, međunarodnim autoritetima unatoč, etnički čistu tvorevinu koja ne priznaje vlastitu državu. Najbolje s smireno, distance suverene i samopouzdane države koja zna što se događalo, bez strasti koja bi Hrvatsku odvukla u Dodikovo blato. Ne prešutjeti, ali ni potpaljivati, što je i učinjeno.