Umjesto da popravi pogrešku svojih podređenih i preispita valjanost otkaza samohranoj majci, koja je donedavno nekoliko dana radila kao fizioterapeutkinja u Svećeničkom domu na Kaptolu, kardinal Josip Bozanić, preko svojih adlatusa, odaslao je nevjerojatnu poruku mržnje u monstruozno iskonstruiranom priopćenju, u kojemu se, misle neki iz same Crkve, prepoznaje želja za likvidacijom i odstrelom. Naime, ono glavno, zbog čega je u prošli petak priopćenje odaslano s Kaptola – a to je odgovor na pitanje zašto je samohranoj majci uručen otkaz! – nigdje se ne može pročitati. Sve se svelo na golemi bijes napuhanih veličina, koje svoju socijalnu neosjetljivost (a koja se evidentno dogodila ispod njihova krova) žele prikriti gomilom uvreda i konstrukcija.
No, činjenica ostaje činjenica i uza sve kuloarske repove koji prate slučaj spomenute M. A., čija je sudbina, kako radna tako i životna, isprepletena, kažu upućeni, raznoraznim interesima, koji potencijalno zjape kao neki budući skandali, ali ih se nitko sada ne usudi izvući na površinu. Ali, niti to nije bitno, baš kao ni Bozanićeva provala bijesa, jer se slučaj otkaza samohranoj majci može promatrati i s pojavne razine. Jedna sudbina dovoljna je, naime, da oslika gotovo cijelu socijalnu politiku aktualnog crkvenog vrha. Osim pustih riječi, seminara i socijalnih tjedana, crkveni vrh gotovo je posve odsutan s hrvatske socijalne scene. Ne misli se pritom na Caritas i njegovo poslanje, koje je više krpanje socijalnih rupa (napose onih koje sa sobom ostavi socijalno nepravedna država kakva je naša), nego na aktivnu socijalnu strategiju u vremenu u kojemu su političke elite više od polovice ove zemlje pretvorile u socijalne slučajeve, pod realnom prijetnjom da se to dogodi i preostaloj polovici. Pošteđeni pošasti bit će samo vlastodršci, mali broj beskrupulozno obogaćenih i crkvene elite. Svima ostalima bijeda bi uskoro mogla biti jedina alternativa, a cijela Hrvatska mogla bi zakucati na vrata Caritasa, koji na sreću još uvijek funkcionira na zasadama onih koji su mu, poput Jelene Brajše, udahnuli dušu i život.
Sam kardinal Bozanić vrlo dobro zna koji su mu se socijalni projekti nudili, kako ih je mogao pokrenuti i zašto ih nije prihvatio. Sada se ljuti kada u javnost dospije jedan slučaj iz njegove nadležnosti (što je nedvojbeno njegova zapovjedna odgovornost i ne može se on, poput Sanadera pred Uskokovim kamerama, pravdati da nije znao što mu rade njegovi Barišići), kojemu je upravo on mogao presuditi doslovce jednim migom ili potezom maloga prsta. I to čak nakon što je sve izašlo u javnost, tj. s pretpostavkom čak da doista dotad ni za što nije znao, što jednostavno niti je istina niti je moguće.
Tada bi doista ne djelu bila ona papina krilatica “Deus Caritas est” (Bog je ljubav), a ne izmišljanje i podmetanje navodne mržnje koja se prema kardinalu s ovih stranica širi nakon što se riječi iščupaju iz konteksta. Samo kako bi se prikrila nečija nesposobnost i zaštitila veličina, pred kojom se, očito, svi odreda moraju klanjati.
Članak je niškoristi. Šrot.