Accambray je atomska bomba u Onestinoj ruci

"Mi smo svoje učinili, dalje je sve u Božjim rukama", kažu obično liječnici pred smrt. I hrvatski rukometaši do četvrtfinala SP-a sve su odradili baš doktorski, kirurški precizno, i više nego što su trebali. U drugi krug nisu se prenosili bodovi, mogli su si priuštiti i koji poraz, kao što to Francuzi redovito čine, no oni su sve odradili maksimalno, ponovno zadivivši igrom i pristupom.

Bjelorusija nas spasila

I sad im je nagrada "najteža operacija", el clasico svjetskog rukometa s Francuzima u kojem je često na strani trikolora bila i svježina u završnici. U kakvom stanju veliki okršaj u Zaragozi dočekuju Golužine i Onestine trupe? Hrvatski izbornik nije mogao poželjeti ljepši razvoj utakmice osmine finala s Bjelorusima, već nakon 20 minuta mogao je posjesti na klupu prvu postavu. Da je morao igrati do kraja s najjačima, naša udarna vanjska linija imala bi puno veću minutažu od Karabatića i društva te bi u četvrtfinale ušla s puno manje goriva od Francuza. U tom slučaju šanse bi bile mizerne, pogotovo s obzirom na dan odmora više za suparnika koji se u prvom krugu zabavljao i još je svjež kao jutarnja rosica.

Onesta gotovo ravnopravno kombinira petoricu igrača u vanjskoj liniji, a najviše igra Nikola Karabatić, i to puno bolje nego prošle godine.

Kontre brže od islandskih

Po viđenom protiv Islanda najveća opasnost prijeti od lijevog vanjskog Williama Accambraya. Sa 105 kilograma mišića, gromovitim udarcem i hitrinom dječačića, lijevi vanjski Montpelliera atomska je bomba u Onestinim rukama, najjače oružje koje on, kao nekad Narcissea, obično aktivira od 20. minute.

– Accambray je, čini se, najspremniji francuski igrač – istaknuo je u svojoj analizi odličan poznavatelj Francuza Zlatan Saračević.

I zato je Golužina velika briga kako razbiti tu osovinu Karabatić – Accambray.

Francuski je problem desni vanjski Barachet koji igra s poderanim lijevim ramenom i morat će na operaciju nakon SP-a. K'o za vraga, uoči utakmice s Hrvatskom kaže da mu je naglo bolje! Fernandez, koji ga zamjenjuje, i Narcisse nisu siloviti kao nekad, ali igraju na silno iskustvo.

Koliko su Francuzi svježi, vidjelo se protiv Islanda i po vraćanju u obranu. Hitri Islanđani odigrali su dvaput manje kontri od francuskih "krila smrti" Honrubije i Guigoua. Eto, more je načina na koje se može izgubiti od Francuza, a starog krvnika Omeyera nismo ni spomenuli. Pobjeda bi bila podvig desetljeća.