Na ulazu u Sinj na ploči stoji "hrvatsko svetište" u spomen na Veliku Gospu, zaštitnicu grada, i slika alkara. Mačkule (starinski top, nap. a.) s Kamička prve kolovoške nedjelje u čast alkara što pogađaju "u sridu" odjekuju već 296 godina. A zamalo nisu odjeknule i one noći kada je sinjski heroj i heroj Hajduka Ante Vukušić u posljednjoj sekundi pogodio "u sridu" za još jednu povijesnu pobjedu bijelih.
Dvosatna kontrola
Unatoč sjaju nogometne zvijezde, Vuka, kako ga od milja zovu, svoj Sinj ne napušta.
Jutro poslije Vukušić nas je dočekao u sinjskom kafiću "Picasso". Pravo mjesto za iscrtano remek-djelo.
– Mater je već bila zaspala, a ja sam gledao snimku gola. Kad sam sve to vidio, nisam mogao zaspati do tri ujutro. A mater mi govori: "Koliko si pretrčao, ni Čop te nije mogao uhvatiti!" – govori Vukušić i prisjeća se koliko je popio sokova i piva, najeo se pršuta i ćevapčića, ali da se pomokri za dopinšku kontrolu trebala su mu gotovo dva sata.
Dok razgovaramo, svako malo nas prekidaju.
– Čestitam, majstore! –- javljaju se brojni znanci.
Kao da mu je neugodno, oblije ga blago crvenilo, zahvaljuje svima.
– Ovo je kao neki film. Stalno se pitam je li stvarno – kazuje Vukušić.
Sve mu je vezano uza Sinj. Tata Ivica porijeklom je iz Satrića, a prije nego što je Ante rođen Ivica i Iva napravili su kuću u Sinju.
– Tu sam rođen, a u vrtić sam išao kraj Junakova stadiona. Pa sam počeo trenirati nogomet, ali sam brzo odustao. Opet sam počeo s oko osam godina, i otad nisam prestao. Uvijek sam htio biti napadač – govori Hajdukov alkar Vukušić.
Cure navaljuju, ali...
U Poljudu su ga uočili kad je imao petnaest godina. Ali, zamalo da nije završio kao Skoblar, Boban ili Modrić.
– Bila je selekcija s puno igrača, nisam ni dobio pravu prigodu. Pa sam se vratio kući, u Junak. Uskoro smo igrali protiv Hajduka, izgubili smo s 3:2, a ja sam zabio oba gola. Tada me Vilson Džoni povukao u Hajduk – prepričava Vukušić.
Iz njega se velike riječi izvlače kliještima. Vukušić je čvrsto nogama na zemlji, nije mu slava udarila u glavu. Klasičan mladić, voli piletinu, bilijar, ne pije alkohol, rado je na "Fejsu", sviđaju mu se David Villa i Barcelona... Donedavno je igrao za 30 tisuća eura godišnje, sada dobiva dvostruko više. I ne žali se.
– Neka, imam za sebe – kaže Vukušić.
Sve mu je nekako neugodno, najradije bi govorio o Karlovcu ("Moramo i ondje pobijediti"), a mi bismo o curama.
– Nemam curu, navaljuju, ali nekako se uspijevam othrvati. Nogomet mi je važniji – kaže Ante smijući se.
Netko bi rekao da nije tipičan Sinjanin. Nije mu san trčati alku, ne jede janjetinu...
– E, ali nisam sklon ozljedama. Kažu mi da sam po tome pravi Sinjanin, onako od kamena.
U njegovoj ga ulici obožavaju. Kad je postigao gol, susjedi su došli u njegovu kuću i slavili s roditeljima. Hajdukov junak, sinjski alkar Ante Vukušić.
vidišmoj, pa tebe taj sraminjo opsjeda..u članku o vašem tiću ti dođeš do sramića? nije vam on uništio silne talente(nažalost propale) kao što su npr. deranja, mornar, vučko itd..sami ste ih uništili jer ste ih nakon jednog driblinga ili gola proglašavali najboljim na svitu...a sraminjo svoje dobro prodaje..jedino mu ovi črni slabo idu.. o anti se piše i to je normalno. bitno je da je mali koliko vidim čvrsto na zemlji i da mu je odnos profesionalan..i on još nije prava igračina, za par godina će rasturati...