Mariju Ančiću nepunih je 25 godina, no pred njim je već 11. sezona u
Davisovu kupu.
- Prvi sam put za reprezentaciju igrao kao 15-godišnjak, 1999. u
Zagrebu protiv Portugala. Igrao sam zadnji susret, kada je već sve bilo
odlučeno. Ispali smo u 2. euro-afričku zonu, iako smo već tada bili
jaki po imenima. Igrali su uz mene i Ljubičić, Krajan i Zovko. No, bili
smo previše mladi. Najstariji, Ljubo, imao je tek 20 godina - prisjeća
se Mario i dodaje:
Usponi i padovi
- Nikad se nisam štedio u reprezentaciji, dao sam joj jako puno, no
puno je i ona dala meni. Bilo je uspona, ali i padova.
Naravno, zlatni trenuci iz Bratislave 2005. nikad neće izblijedjeti.
- Stalno mi se vraćaju slike slavlja, neopisiva je bila radost nakon
osvajanja naslova. Te trenutke, no i tu cijelu godinu neću nikad
zaboraviti. Još se ljudi i danas sjećaju naše velike pobjede u gostima
kod Amerikanaca, fantastičnog ozračja na polufinalnom susretu s Rusima
u Splitu - naježio se Mario prisjećajući se bliske prošlosti.
Mogu li se zlatna vremena ponoviti?
- Vjerujem da to možemo učiniti, možda čak i ove godine. S Marinom,
Karlom i sa mnom imamo sastav za velike stvari. Kad smo svi zdravi i
spremni, možemo ravnopravno igrati i protiv najboljih svjetskih
reprezentacija. No, idemo korak po korak. Prvo trebamo pobijediti Čile.
Iako je Fernando Gonzalez otkazao nastup, neće biti promjena u našem
pristupu igri. Bilo bi najopasnije pomisliti da će nam biti lagano. S
Gonzalezom ili bez njega u suparničkoj momčadi sljedeći vikend, mi
bismo išli po pobjedu - uvjerava Mario željan reprezentativnih dvoboja
na velikoj sceni.
Tjedan bez turnira
Naime, u dva posljednja u Svjetskoj skupini imao je velikih
zdravstvenih teškoća.
- To želim što prije zaboraviti. Prvo sam 2006. uoči četvrtfinala s
Argentinom ozlijedio leđa, pa sam početkom 2007. uoči meča s Njemačkom
obolio od mononukleoze. Kasnije sam u rujnu zbog ozljede ramena
propustio i kvalifikacijski susret s Britancima. Nasreću, lani sam se
vratio, igrao protiv Italije i Brazila. Ovaj tjedan nisam igrao na
turnirima, u Zagrebu sam naporno trenirao i pripremao se za Poreč.
Reprezentacija mi je uvijek na prvome mjestu.
Ančić: Spremni smo za vrh
Izgubili od časnih sestara: Pravni fakultet mora predati nekretninu, do tada svaki mjesec moraju plaćati tisuće eura
Družbi sestara milosrdnica 1997. vraćene su zgrade otete u bivšem režimu, ali hrvatske Vlade od tada nisu našle zamjenski prostor za Pravni fakultet
FOTO U iseljeništvu je oko 3,2 milijuna Hrvata, znate li u kojim zemljama ih ima najviše?
Valovi iseljavanja dogodili su se u više vremenskih perioda.
Isplivali detalji tučnjave u svlačionici Zagreba! Mandić teško nastradao, propustit će SP?
U u svlačionici je došlo do napetosti kada su neki suigrači prigovorili Kosu zbog njegove igre. Situacija je eskalirala nakon što mu je hrvatski golman i reprezentativac Matej Mandić nešto rekao, na što je Kos reagirao udarivši ga šakom u lice.
One su duša svakog hrvatskog malog mjesta: 'Kad zapadne snijeg u Gorskom kotaru, malo tko im dolazi osim nas'
Tamo gdje je tempo sporiji, a svatko svakoga poznaje, vlada posebno ozračje zajedništva i međusobne suradnje. U malim hrvatskim mjestima poštari i poštarice često su svima dobri znanci, uvijek spremni pomoći u rješavanju nekog problema. Donosimo priče iz četiri hrvatske regije.
U jednom našem gradu nalaze se čarobni kameni labirinti: Posjetitelji tvrde da im pružaju unutarnji mir