Ne dopustimo da prođe nezapaženo: plasmanom na EP u Francusku, dakle na deveti od jedanaest velikih turnira za koje je aplicirala, hrvatska reprezentacija svrstala se u vrh kontinentalnoga poretka.
Budimo posve precizni: Hrvatska je od svoga prvoga ciklusa, za EP 1996., propustila samo dva natjecanja (EP 2002., SP 2010.), a u tom razdoblju uspješnije je bilo šest europskih reprezentacija. Nijemci, Talijani, Francuzi i Španjolci nisu propustili nijedan turnir, dok su po jedan krivi korak imali Englezi (EP 2008.) i Portugalci (SP 1998.).
U našoj su kategoriji, dakle, na podjeli trećega mjesta u Europi, još i Nizozemci koji su propustili SP 2002. i EP 2016. Ovaj posljednji podbačaj može se tretirati najvećim negativnim iznenađenjem protekloga ciklusa, jer, kako kaže uvaženi HTV-ov ekspert Joško Jeličić, 'u Francuskoj neće biti samo onih koji zakasne na avion'.
Platini otvorio vrata
Prvenstvo čija je vrata Platini, poput Lige prvaka, velikodušno otvorio svima, pa ćemo nagodinu zijevati pred televizorima gledajući spektakle poput Austrija – Poljska, Slovačka – Albanija, Rumunjska – Sjeverna Irska...
Takav format Eura, naravno, neće umanjiti monumentalnost uspjeha naše reprezentacije, ostvarenoga u nikada težim uvjetima. Ne zato što nam se kadar stanjio, a kvaliteta ishlapjela (naprotiv), već zbog vanjskoga utjecaja koji, bojimo se, nije rekao svoju posljednju riječ.
Vatreni su u proteklom ciklusu nadjačali i nacističke parole, i svastike, i prazne stadione, čak su pregrmjeli i oduzimanje jednoga boda. Iz suludoga rata Saveza i navijača izašli su neokrznuti, što je sportski pothvat vrijedan divljenja. Srna, Modrić, Raketa i ostali izdignuli su se iznad sumornoga nogometnog okruženja i, uz već poneko tradicionalno šokantno posrtanje, svoje napravili.
U sljedećih šest mjeseci, do početka priprema za EP, neka i drugi odvale svoj dio posla. Ne promijene li se odnosi u nogometu, a vodstvo HNS-a ne shvati ozbiljnost situacije, kao i njihovi prirodni partneri u budućoj vladi, Euro 2016. zamirisat će na fijasko. Ne dopustite da Hrvatska u Francuskoj bude 'Lokomotiva', pustinjak s Kajzerice čije utakmice prati 200-tinjak najvjernijih.
Antu teško impresionirati
Impozantan kontinuitet plasmana na velika natjecanja najviše je zasluga reprezentativaca i njihovih izbornika. Izuzetak su Kovač i Čačić, kojima su put prema Brazilu, odnosno Francuskoj utrli Štimac i opet Niko Kovač. Od Čačića bi se u Francuskoj očekivalo da s najnadarenijom generacijom poslije brončanih bude u boljoj formi od svoga impresioniranoga prethodnika. Ante je zakoračio u 63. godinu i teško može podleći atmosferi... Koliko naš Savez drži do svojih najisturenijih protagonista, govori i podatak kako smo u posljednje tri godine promijenili čak četvoricu izbornika: Bilića, Štimca, Kovača i Čačića.
Šuker se do sada u sve 'svoje' odabranike zaklinjao, svima im obećao barem jedan cijeli ciklus, i u tome do sada postigao stopostotni učinak: oba su u pala uoči posljednje dvije utakmice.
Za usporedbu, Španjolci i Nijemci su od 1996. godine promijenili petoricu izbornika. Hrvati čak osmoricu.
Na kraju, vratimo se još jednom Hrvatima kao europskom nogometnom velikanu i povucimo još jednu paralelu. Zamislite, Belgija, koja preuzima vrh svjetske rang-liste, Hrvatskoj nije ni do koljena. Od 2002. godine upravo je ulovila svoje tek drugo veliko natjecanje. Ako hoćete brojčano, od 1996. godine Hrvatska – Belgija čak 9:3!
>>'Treba nam jača potpora Vlade, a zabrinuti smo zbog navijača'
>>'Čačić nema Bobana, Asanovića i Prosinečkog i zato Hrvatska ne može do kraja'