Donosimo odgovor na vječno pitanje: Tko ima bolji pomladak Hajduk ili Dinamo

Postoji možda i određena simbolika u temi o kojoj se ovih dana dosta govori u nogometnim krugovima. Pitanje pobjednika naše juniorske lige trebalo bi biti riješeno “majstoricom” između Hajduka i Dinama. Jasno je da će u novom, ne samo nogometnome, poretku uzrokovanom nepredvidivim ekonomskim mijenama koje nas očekuju, naši klubovi više prilike dati mlađim igračima.

Željni dokazivanja, talentirani dečki iz naših dvaju najvećih klubova, vjerojatno ne spavaju od uzbuđenja kako raste medijsko zanimanje za njihov eventualni ogled. Iako, ideja o tome da domaći dečki trebaju više igrati u Hajduku ili Dinamu nije neki novi patent.

U novije doba Dinamo je u prednosti, ako ćemo mjeriti brojnost izlaznih transfera, odnosno zarade od igrača koji su prošli maksimirsku školu. Prednost su, dakle, ostvarili u smislu selekcije, odnosno razvoja, dvaju osnovnih principa u radu svake nogometne škole u svijetu.

Hajduk, dakako, ne zaostaje po znanju, odnosno talentu, no nije zanemariva prednost Dinama u infrastrukturi kao osnovnom alatu za stvaranje igrača. Na Poljudu su uvjereni da itekako mogu biti konkurentni modrima kroz ulaganja u trenersku struku, odnosno nametanju modernijih standarda u razvojnim procesima.

Važna je konstanta

Tu velike nade polažu u novi sustav kojeg uspostavlja Boro Primorac, šef Hajdukove škole koji je dugo godina radio kao pomoćnik Arsenea Wengera u Arsenalu. No, još će trebati vremena da netko dostigne imidž koji je Dinamo nametnuo u regiji. To se, naravno, prije svega odnosi na brojne velike igrače stasale u Dinamovoj školi: Modrić, Ćorluka, Lovren, Kovačić, Eduardo...

Ako već govorimo o prednostima, ona najvažnija je opet na strani Dinama. Jer, Hajduk već godinama, za razliku od Dinama, nema konstantu u europskim natjecanjima. A svi znamo što pravi izlog znači za prodaju proizvoda.

Uostalom, Dinamo je u desetak godina renesanse od transfera priskrbio preko 200 milijuna eura! Ako govorimo samo o talentu, ne samo ove generacije, Hajduk ni po čemu ne zaostaje za Dinamom. Usput rečeno, modri juniori su deset puta osvajali naslov prvaka, naspram Hajdukovih šest.

Kada već govorimo o mijenama, one pozitivne u Hajduku se odnose na činjenicu da su proširili bazu iz koje dovode igrače, što prije nije bio slučaj. Stalno se pričalo o tome kako bi puno prirodnije bilo da su igrači poput Petkovića, Vrsaljka, More, Katića, Šutala... bili Hajdukov izbor.

Menadžerski krugovi sugeriraju da su se tu stvari promijenile, odnosno da postoje pokazatelji od kojih bi Hajduk u perspektivi mogao profitirati. Dinamova politika da u svakom uzrastu za jednu poziciju dovodi po tri-četiri igrača nije dobra, smatraju oni upućeni u menadžerski posao.

Kada govore o najvećim talentima, u Hajduku će najprije istaknuti imena poput Karla Sentića, mladog vratara za kojeg Splićani tvrde da je jedan od najtalentiranijih u novije klupsko doba. Tu su i Ivan Brnić, Mario Čujić, Ivan Šarić, Bruno Jenjić...

Većina ih je okosnica druge Hajdukove momčadi. Dinamova juniorska momčad široj javnosti postala je poznata igrama u omladinskoj Ligi prvaka. Privilegij igranja u tom natjecanju sigurno će pomoći u igračkom sazrijevanju. Ne treba posebno ni naglašavati što bi to značilo za Hajduk.

Boro Primorac i Arsene Wenger

Renato Josipović, Joško Gvardiol, Josip Šutalo, Bartol Franjić, Tin Hrvoj, Tomislav Krizmanić, Edin Julardžija, Ivica Vidović, Niko Janković, Mateo Leš... imena su od kojih u Maksimiru očekuju napredak prema prvoligaškom nogometu.

Većinu spomenutih mladih igrača u Dinamu je svojedobno nogometno odgajao Ivan Prelec, jedan od naših najboljih mladih trenera.

– I dalje pratim sva zbivanja oko Dinama. Tamo sam radio s Andrejem Miokovićem, sadašnjim trenerom juniora. Trenirao sam generaciju igrača 1999., 2000., 2001. i dijelom 2002. godište. Dinamo sve ove godine raste u svakom segmentu i nisu slučajni rezultati koje ostvaruje i stalno podiže ljestvicu. Rekao bih da su ove dvije momčadi podjednake.

Poredak na ljestvici sada je realan, no ako bi Dinamo iz prve i druge momčadi povukao sve najtalentiranije igrače, mislim da bi ipak bio u maloj prednosti. Jer, uzmite u obzir da veliki broj najboljih igrača uopće nije igrao juniorsku ligu. Dinamova baza je ovih godina bila veća, no nije ciljano to radio kako bi potkopao konkurenciju. Jednostavno su svi htjeli doći u Dinamo – kaže trener Istre.

Očekuje li da se Hajduk približi Dinamu u bližoj perspektivi?

– Hajduk će sigurno napraviti iskorak, već sada rastu pod Borom Primorcem u omladinskoj školi. To je dobro za interes hrvatskog nogometa. Bolje da imamo više centara u kojima ćemo stvarati igrače za nacionalne selekcije. Znam da se dobro radi i u ostalim sredinama, to me veseli. Istaknuo bih ovom prilikom uspjeh pionira Istre koji su osvojili naslov prvaka, a sve su to klinci iz istarske regije. To je dokaz da talenata imamo svugdje – naglašava Prelec.

Prate ih veliki klubovi

Igrači obiju momčadi odavno su u bilježnicama najvećih europskih momčadi poput Manchester Cityja, Chelseaja, Juventusa, PSG-a, Milana... Zanimljivo o ovim dečkima promišlja i Tomislav Rukavina, izbornik naše U-17 reprezentacije koji je također sudjelovao u njihovim razvoju.

– Tijekom cijelog prvenstva činilo mi se da je Hajduk kvalitetniji, no pravo je pitanje kako bi sraz ovih dviju momčadi bio kada bi u juniore vratili svoje najbolje igrače iz prvih i drugih seniorskih momčadi. Usto, tu bi eventualnu utakmicu mogla igrati po trojica starijih igrača, 2000. godište.

Dinamo bi tako izgledao, primjerice, kao protiv Bayerna u juniorskoj Ligi prvaka. S druge strane, Hajduk bi mogao juniorima priključiti Vuškovića, Čolinu, Dolčeka, Blagaića... Bila bi to prava seniorska, a ne juniorska utakmica – naglašava Rukavina.

A zašto je Dinamo ovih godina bio dominantniji u selekciji igrača?

– Ma logično je jer su mladi igrači smatrali da će se brže razvijati u klubu čiji je stalni izlog igranje u Ligi prvaka ili Europskoj ligi. Logično da je to dobar mamac za većinu igrača. Naravno ima tu ljubavi, ali većina će postupiti pragmatično – kaže Rukavina koji je posebno htio istaknuti jednu stvar:

– Veseli me sjajan odnos HNS-a sa svim klubovima, posebice s Hajdukom i Dinamom. Cijelu priču na višu je razinu podigao Petar Krpan, koordinator HNS-a.

Slično promišlja i Josip Šimunić, naš izbornik reprezentacije do 19 godina.

– Obje momčadi su podjednake. Dinamo možda ima bolji izlog i to možda može prevariti u krajnjem dojmu. Jako dobro poznajem rad Marijana Budimira u Hajduku. On mi je svojim metodama uvelike olakšao posao u reprezentaciji. Za svaku pohvalu. Ako se već ne igra prvenstvo, onda je najpoštenije odigrati majstoricu, ali neka to budu dvije utakmice. Jedna u Splitu, druga u Zagrebu.

U dvije utakmice lošija momčad će puno teže pobijediti. To bi i meni bile jako zanimljive utakmice jer su dvije trećine igrača obiju momčadi kod mene u reprezentaciji. Dobro je da ti dečki mogu sazrijevati kroz igranje u drugim momčadima svojih klubova. Tako će lakše prijeći iz juniorskog u seniorski nogomet. Jer je prevelika razlika između juniorskog i seniorskog nogometa kod nas – ističe Šimunić.

Ako netko ima što kazati o nogometu u našim nižim kategorijama, onda je to Ivan Gudelj. On je 23 godine radio u sustavu HNS-a, a 19 godina je bio izbornik. Čim se situacija normalizira, Grad Split trebao bi mu dodijeliti posebnu nagradu za sportski doprinos, tako nas je izvijestio.

– Ma dobro bi nam došlo malo pravog nogometa, posebice nakon ove stanke. Samo da što prije krenu utakmice. A ti ogledi Dinama i Hajduka u svim uzrastima uvijek su zanimljivi. Uvijek je na tim utakmicama klinaca na pomoćnom igralištu pored Poljuda nekoliko tisuća gledatelja. A ako bi Hajduk izborio Ligu prvaka, na tim utakmicama bilo bi 10 tisuća ljudi.

Zanimljive su te utakmice jer ulaganje u mlade donosi i zaradu od prodaje, a sada svi veliki klubovi još puno ranije selektiraju talente, s desetak godina. Lako je prepoznati pravi talent, a razliku u uspješnosti čini pronalazak prikrivenih, koji u tom trenutku možda nisu na optimumu. Tako je bilo kod Luke Modrića kada je bio klinac. Jasno je da mi moramo proizvoditi. Samo bih savjetovao roditeljima i menadžerima da ne treba žuriti s mladim igračima jer rijetki su uspjeli kada su mladi otišli u inozemstvo.

A kako mu se čini rad u Hajduku?

– Hajdukova škola je uvijek imala jasnu strategiju. Znam, ja sam ponikao u toj školi. Dobro je što je Boro Primorac na čelu tog sustava, on jako puno zna i može donijeti novitete. Hajduk mora samo brinuti da mu igrači ne odlaze u druge klubove. Također, važan je kontinuitet struke.

Treba dati priliku trenerima, a ne ih mijenjati nakon jednog poraza. Imali smo taj kontinuitet u savezu, ali to se sada poremetilo. Igrača stvarate desetak godina, sportskog djelatnika između deset i petnaest, a toliko vam treba i za trenera – zaključio je Gudelj.