Znakovi da će se nešto povijesno dogoditi u Maksimiru ove godine postojali su već dulje vrijeme. Čak i kada je Dinamo gubio, čak i kada su se mnogi čudili Bjeličinim rotacijama. Ma i puno prije. Još prije 13 godina kada su se Nenad Bjelica i njegov pomoćnik Nino Bule upoznali u Puli na jednom od reprezentativnih okupljanja kod Mirka Jozića.
– Nenad je te godine igrao u Kaiserslauternu i bio je proglašen našim najboljim nogometašem. U Austriji smo 2005. godine pojačali kontakte, ja u Salzburgu, on u Admiri. Tu počinje naš prijateljski klik. Ja sam bio malo luckast, a on je imao sposobnost da me usmjeri. On je takav i zbog svoje obitelji i supruge Senke koja je pravi prijatelj. S Nenadom sam kompatibilan i imamo iste poglede. U određenim trenucima mojih privatnih i poslovnih kriza s njim sam sve dijelio, kao i danas. Naš je odnos bratski – počeo je Bule.
Profesionalna suradnja trebala je početi i ranije.
– Zvao me da mu budem pomoćnik i u Speziji. Ali kako je on rekao da prije dvije godine nije bio spreman za Dinamo, tako ni ja tada nisam bio spreman za Speziju. Upisao sam pro-licenciju i nisam mogao izbivati iz Zagreba.
Kada govori o odnosu unutar stožera, odnosno s Bjelicom, Bule naglašava:
– Moja lojalnost prema njemu nikada nije bila upitna niti će ikada biti. To je ono što povezuje ovaj stožer. Pošteno i pravedno, to je moto ovog projekta.
Često je Bule i prije posla u Dinamu, na kavici znao kazati:
– Za mene je on najbolji trener, možda sam subjektivan, ali imam pravo na to. Njegov mi je poziv došao u situaciji kada sam bio u privatnoj i poslovnoj krizi. To je za mene bio Božji znak.
Birao sam karakterne
Dojam je kako je Bjelica nevjerojatnom lakoćom nametnuo autoritet.
– Autoritet se nameće znanjem. Uvjeren je da radi ispravno i pošteno. Važna je ta energija, ako osjeti da je negativna, on je automatski eliminira. Tako funkcionira i svlačionica. Ima takav odnos prema ljudima. On je drugačiji trener nego prije pet godina. Ne voli gubiti, ali on jako puno radi na sebi. Njegov postulat je: kada si sit, nikada nemoj zaboraviti kako je kad si gladan... Ta poniznost prema poslu i klubu, pa prema svakom čovjeku u klubu. Od prvog pomoćnika, do osoblja u hotelu koje nam kuha kavu ili do onog tko se brine o travnjaku. Ta pozitivna energija nas je dovela do ovog rezultata – ističe Bule.
Važna je bila priprema projekta.
– Primaran kriterij je bio složiti momčad po karakteru. Igrači s terena moraju izaći poderane guz..e. Ova momčad jednostavne stvari radi perfektno, to je njegov postulat. Nije ništa mijenjao, donio je svoj koncept. Naravno, imao je temelj u prošlogodišnjoj momčadi. Svi momci su dobrog karaktera, samo ih je trebalo usmjeriti. Imate jednog Marija Budimira, koji je najstariji u svlačionici, ali zrelih promišljanja. Svi mlađi pratili su starije. Doveli smo igrače s top-karakterom, od Oršića, Menala, Theophila, Hajrovića, Gavranovića...
Bilo je otpora oko Hajrovića.
– Ma kada smo vidjeli kako je na treninzima željan dokazivanja, vidjeli smo da je pravi igrač za nas. On zaslužuje poziv u reprezentaciju BiH. On je velika Nenadova pobjeda.
Kako je Dinamo u kratkom vremenu u stanju zadovoljiti europske kriterije?
– On je unio sebe u ovaj projekt. Hijerarhija na terenu ne postoji. Svatko svakoga mora poštivati i ima ga pravo uhvatiti za vrat ako ne daje sve na terenu.
Prvi pomoćnik Rene Poms i kondicijski trener Martin Mayer s Bjelicom su već šest-sedam godina.
– Vrhunski stručnjaci koji su se savršeno uklopili u cijelu priču. Njihov je doprinos golem.
Koliko jezika se priča u svlačionici?
– Nenad govori pet jezika, engleski, njemački, talijanski, španjolski, portugalski i sada uči francuski. Najbolji mu je nogometni. Ali govorimo engleski i njemački. Olmo nije znao ni engleski ni hrvatski. A sada priča viceve na hrvatskom. Rene i Martin govore engleski i njemački.
Tko su najosebujniji likovi u svlačionici?
– Momčad je najvažnija. Bruno Petković donese lonac punjenih paprika u svlačionicu i cijela momčad jede skupa. Tako oni funkcioniraju. Energija je ključna, a Nenad je u tome mađioničar... Mojim kćerima Antei i Luciji najdraži su Hajrović i Zagorac.
Postoji li nekakav obred inicijacije?
– Naš svaki trening teži natjecanju, u posljednje vrijeme je janjetina na cijeni. A sada ćemo malo po zimskoj hrani, pečenici i sličnom – zaključio je Bule.
Govorilo se dosta o prekidima koje osmišljava Nino Bule.
– To mi je, među ostalim, u opisu posla. Nenad mi je dao slobodu u tom smislu. Nisam to pokupio ni od koga. Imam dvije-tri bilježnice pune takvih ideja. Nekad prođe, a nekad ne... Iako, unaprijedili smo taj detalj, raznovrsniji smo...
Koliki je teret momčadi bio povijesni doseg u Europi?
– Nenad ni jednom gestom ni izjavom nije želio dodatno opteretiti momčad. U tom je smislu napravljen sjajan posao. Petnaest minuta prije zadnje utakmice bio je potpuno hladan... Najvažnije je da smo vratili navijače iz svih krajeva. Od moje Hercegovine do prijatelja iz Splita i Dalmacije.
Ovi srbi što vole da "komentarišu po hrvatski portali" su baš za ku.