Ćamila Mičijević bila je prije dvije godine jedna od stožernih igračica ženske hrvatske rukometne reprezentacije koja je osvojila broncu na Europskom prvenstvu. Dvije godine poslije Ćamila neće moći pomoći svojim suigračicama jer se trenutačno oporavlja od teške ozlijede. Prošle godine propustila je Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj zbog koronavirusa.
Izbornik me pozvao
– Osjećam se odlično i sve vezano za oporavak prolazi jako dobro. Svi oko mene vrlo su zadovoljni kao i ja sama. Operacija je ovog puta bila nešto malo drukčija pa je i oporavak drukčiji. Okružena sam vrhunskim ljudima u koje imam jako puno povjerenja i ne sumnjam u dobre rezultate rehabilitacije – rekla je Ćamila.
Lijepo je da ste uz reprezentaciju na EP-u, čija je to bila ideja?
– Ideja je došla nekako spontano. Susrela sam se s izbornikom u Metzu, popričali smo i zaključili da bi bilo dobro da dođem. Na neki način mislim da mogu pomoći reprezentaciji jer sam tu jako dugo, a dok god to budem osjećala, odazivat ću se na pozive kao igrač ili kao gost.
Na posljednja dva velika natjecanja (SP i sad EP) niste mogli pomoći reprezentaciji, deprimira li vas to?
– Naravno da svaki sportaš živi za velika natjecanja, pa tako i ja, ali to je sport. Živimo i radimo za te neke trenutke i onda ih nažalost zbog zdravlja ne možemo ostvariti. Osjećaj je ružan, ali ne deprimira me, znam da će doći vrijeme kada ću opet moći igrati.
Na SP-u u Španjolskoj dogodilo se najgore moguće – korona. Kad se sjetite toga, kako ste provodili vrijeme i kako ste psihički izdržali gledajući kako igramo s okrnjenim sastavom jer je nedostajalo još nekoliko igračica?
– Da, nažalost, moje prvo svjetsko prvenstvo završilo je upravo tako. Jako nas je poremetilo sve to vezano za koronu. Nisam mogla utjecati na to i ništa nisam mogla promijeniti. Vrijeme sam provodila s Dorom Krsnik i Ivanom Dežić. To su dvije izuzetne osobe s kojima sam dijelila dobro i zlo u tim najgorim trenucima. Pratile smo suigračice, navijale, ali nije bilo dovoljno. Nismo imale dovoljno vremena uigrati se u promijenjenom sastavu i završilo je loše, ali već iduće svjetsko prvenstvo više nismo debitanti i trebale bismo se pokazati dobre i na toj sceni.
Na EP-u u Sloveniji došli smo s 14 igračica koje su osvojile broncu u Danskoj. Kakva su vaša razmišljanja uoči EP-a?
– Sigurno moramo težiti prolasku skupine uz neke prenesene bodove. A ovih 14 igračica zna kakav je osjećaj napraviti velike stvari. Ne bih govorila previše o tome dokle možemo doći. Trebamo igrati dobro i iz utakmice u utakmicu pokazivati i dokazivati da zaslužujemo biti u vrhu.
Možete li u tri rečenice opisati naše suparnice u skupini?
– Što reći o Norveškoj ? Mislim da ni same ne znaju koliko medalja imaju. Sigurno je da imaju ekipu koja je favorit na svakom natjecanju, ali i mi smo pokazale da možemo protiv favorita. Trebamo ući u utakmicu bez pretjeranog respekta i opterećenja jer ćemo samo tako imati šansu. Mađarska je u dosta oslabljenom sastavu. Također ih nisu zaobišle ozljede i vidjelo se da u prijateljskim utakmicama muku muče s formom. Nadam se da ćemo moći to iskoristiti. I za kraj možda nama i najvažnija utakmica, ona sa Švicarskom. To je reprezentacija koja ima sustav i godinama rade i treniraju zajedno. Mislim da ćemo u toj utakmici morati preuzeti ulogu favorita, shvatiti je ozbiljno ako mislimo do bodova.
Prije dvije godine otišle ste na EP kao na put bez nade, sada je situacija ipak malo drukčija?
– Sigurna sam da se na nas ne gleda isto. Pokazale smo koliko dobro možemo igrati i sigurno više nikome nije svejedno vidjeti nas s druge strane terena.
Ništa od moje fotelje
Sad kad ste već s djevojkama, hoćemo li i ovoga puta gledati emisiju "Kod Ćamile u fotelji"?
– Nećemo. U reprezentaciju sam došla kao gost i ne želim da se to previše ističe. Mislim da u prvom planu moraju biti igračice koje nastupaju i zaslužuju apsolutno svu pozornost.
Gledajući ovako sa strane, koji su najveći aduti, a koje najveće slabosti ove reprezentacije?
– Naš glavni adut jest i uvijek mora biti obrana. Težimo tome i to je ono u čemu smo najbolje. Najslabija strana ne postoji. Ako odigramo vrhunsku obranu, sve slabosti padaju u vodu.
Koliko čovjek mora biti jak i izdržati ovako duge stanke nastale zbog teških ozljeda? Što vas drži da budete optimistični?
– Ljudi kažu da shvatiš koliko si jak tek kada je to jedino što ti preostaje. Potrebna je izuzetno velika snaga, prije svega psihička, ali, eto, očigledno je imam. Borim se i ne mislim odustati. Previše volim sve ovo da bi me ozljede zaustavile. Moram ovog puta biti sebična i istaknuti da sam osim svoje obitelji, prijatelja, kluba i reprezentacije, sama sebi najveća podrška. Jednostavno jako se teško nositi sa svim tim i jedino su mirna glava i čiste misli izlaz iz svega ovoga.
Dođemo li do postolja, hoće li opet u igri biti papirnate krune ili nešto drugo?
– To ćete morati pitati neku od cura. Ne vjerujem da bismo se ponavljale jer smo jako kreativne, ali ako se i dogodi da ponovimo sjajan rezultat, ne sumnjam da ćemo opet biti jedinstvene – zaključila je Ćamila.
>> VIDEO: Izjava izbornika Hrvoja Horvata na okupljanju rukometne reprezentacije uoči kvalifikacija za EP 2024.
Sretno djevojko. Ozdravi i vrati nam se brzo.