We’ll never surrender! U tri desetljeća su ih željeli pokoriti i zatrti, gazila ih je Titova čizma i jugoslavenska milicija, no puno su snažnije i bolnije na Bad Blue Boyse nasrnuli Zlatko Canjuga i posebno Zdravko Mamić. Tri trna u “Buldogovoj” peti iscrpila su tu žilavu skupinu koja danas izgleda kao izgladnjeli logoraš iz Auschwitza.
– Kakav luzer moraš biti da ti u život uđe Zdravko Mamić – tim je riječima trenutačni vođa Bad Blue Boysa, navijačke skupine koja će u četvrtak 17. ožujka napuniti tri desetljeća, opisao svoj život s Dinamom i ove turobne, tmurne i teške godine.
Bojkot počeo 2010. godine
I u europskim razmjerima Boysi su posebna navijačka skupina. Koja je, nažalost, uvijek imala suparnika i živjela u buntu. U ljeto 2010. godine, nakon zagrebačkog poraza od Sheriffa iz Tiraspola i smjenjivanja tadašnjeg trenera i jednog od miljenika BBB-a Velimira Zajeca, sjever je odlučio – idemo u bitku do posljednjeg čovjeka. Prvi put u povijesti, Bad Blue Boysi su zaključili da je potrebno interes Dinama pretpostaviti samom navijačkom načinu života, odnosno da je došao trenutak odricanja od nečega što im je u doslovnom smislu riječi – način života, strast, opsesija i ovisnost, kako detaljno navode u svom manifestu u tri nastavka “Kronologija jednog ludila”.
– Ta 2010. godina bila je prijelomni trenutak. Unutar skupine je bilo ljudi koji su bili naklonjeni Zdravku Mamiću i njegovu vođenju kluba. Pokušao nam je nuditi sve i svašta, što je nastavio i u ovo najnovije vrijeme. Postoje ljudi koji to prihvate, naša većina ostala je ustrajna da želimo navijati za klub koji će biti uređen, da nas ne može novcem kupiti – prepričava nam vođa Boysa.
Navijači u cijelom svijetu, pogotovo organizirane skupine koje ponajviše egzistiraju na Mediteranu i na Balkanu, a manje u središnjoj i sjevernoj Europi, s klubom uglavnom ratuju zbog slabih rezultata. Katkad, a po tome je specifična Engleska, navijači se bune protiv toga da im strani kapitalisti kupuju klubove. Ili pak, kao nedavno u Liverpoolu, kada se nerazumno povise cijene ulaznica. Vrlo rijetko postoje neki drugi motivi. U slučaju BBB-a, motiv je ipak izašao iz sportskih okvira odavno. Njihov jedini suparnik bio je Zdravko Mamić.
– Njegova životna opsesija bila je da ga Boysi zavole, da bude naš heroj. U njegovoj je prirodi i opsesija koja se zove Dinamo – to sam ja! I znam da ga najviše boli to što nije dobio aplauz tribine – tako opisuje vođa BBB-a svog suparnika kojeg je prozvao na jednoj od mnogobrojnih konferencija za novinare na kojima je veličao svoju ulogu u klubu, obračunavajući se sa svim svojim neistomišljenicima.
Najvatreniji Dinamovi navijači, članovi BBB-a, nisu Bečki dječaci ni ljubitelji Verdijevih djela, to su mladići koji žive navijački život. A on se sastoji i od navijačkih izgreda, tučnjava protiv suparničkih navijačkih skupina, borbe za renome i rejting skupine. Naime, ne postoji taj sociolog ili psiholog koji može do kraja objasniti zašto su se sveučilišni profesori, liječnici, pravnici ili najobičniji šljakeri na viličaru u trenutku prije ili nakon utakmice u stanju pretvoriti u ljude koji su spremni potući se sa suparnikom ili policijom. Nitko do kraja nije rasvijetlio taj nagon koji svi zajedno etiketiramo kao huliganstvo. Ako bih podržao i shvatio borbu za Dinamo koji bi bio pošteniji, nikada ne bih odobrio tu, kako je nazivaju, subkulturu koja može promovirati nasilje.
A upravo je na toj platformi Zdravko Mamić stjecao svoju prednost u odnosu na BBB-e kada se osjetio ugroženim. Aktualno vodstvo Boysa je već u Novoj Gorici 2010. godine shvatilo što ih čeka. Lista koju je, kako piše u “Kronologiji jednog ludila”, osobno odobravao tadašnji povjerenik za sigurnost pri HNS-u Zoran Cvrk pojavila se već te 2010. Od tada pa sve do današnjih dana nisu postojale crne liste provedene kroz pravosuđe, već je nogometni klub Dinamo sam izrađivao svoje liste na kojima su bili nepodobni članovi BBB-a.
Tada su Boysi pokrenuli peticiju koju je potpisalo 18 tisuća Dinamovih navijača, knjiga je predana gradonačelniku Milanu Bandiću. Željeli su progovoriti o klubu uništenog identiteta, klubu koji laže vlastitim navijačima, vrijeđa ih, ponižava i maltretira, a povrh svega služi za bogaćenje jedne obitelji i njihovih priljepaka, o klubu koji je postao slika i prilika jednog iskompleksiranog čovjeka.
S vremenom su Boysi shvatili da baklje, skandiranje, uvrede, transparent s prekriženom glavom neće biti dovoljni da vide Mamiću leđa. Počela je pravna borba. U tu svrhu, uskoro je osnovana građanska inicijativa pod nazivom „Zajedno za Dinamo“ ili popularnije ZZD. U toj inicijativi tada su se okupili ne samo pojedini BBB-i već i predstavnici svih modrih tribina koji misle i žele jednako – Dinamo svih dinamovaca, a ne privatnu prćiju trgovca igračima!
Uostalom, ne traži se ništa drugo nego isključivo poštovanje zakona, koji kaže da udruge građana (a Dinamo je registriran upravo u toj formi) moraju svoja rukovodstva birati demokratskim izjašnjavanjem svojih članova. I od tada su počele u klub dolaziti inspekcije, počeo se za sve zajedno zanimati i USKOK i prvih ljetnih dana 2015. godine Zdravko Mamić je prvi put završio u Remetincu. Na temelju kaznene prijave samostalnog sektora za otkrivanje poreznih prijevara Ministarstva financija, Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u suradnji s PNUSKOK-om provodi hitne dokazne radnje zbog sumnje na počinjenje kaznenih djela primanja i davanja mita, utaje poreza i drugih davanja i zloporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, vezano za nezakonite radnje koje su poduzimale odgovorne osobe GNK Dinamo i službena osoba Porezne uprave. A navijači su pokazali što misle o svemu na utakmici 1. kola Prve HNL s Hajdukom kada je stadion bio ispunjen do posljednjeg mjesta.
Puni džepovi i prazne tribine
„Ubio si Dinamov ponos, okaljao mu sveto ime, sad imaš pune džepove i prazne tribine!”, bila je poruka BBB-a.
No u trenucima kada se sve to događalo, uz pomoć države, policije i pravosuđa Zdravko Mamić zadao je najteži udarac Boysima u povijesti.
– Represija, koja se ne pamti prema ijednoj navijačkoj skupini na ovim prostorima ali i šire, kulminira u sprezi s čovjekom kojem je društvo dopustilo da razvije obiteljski biznis u klubu koji nije njegovo privatno vlasništvo, već udruga građana – dodaje vođa BBB-a.
Zatvaranjem vrata stadiona za većinu vođa skupine te sustavnim maltretiranjem i zabranjivanjem navijačima da dolaze na stadion i prosvjeduju protiv velikog vođe samo zato što ne misle kao on i ne podržavaju način na koji vodi klub, Mamić je uspijevao gušiti pobunu. Kupivši dvadesetak BBB-a, koji su nekad bili dio skupine, očajnički je pokušavao pokazati da klub može imati navijačku skupinu te da će se publika vratiti u Maksimir jer tamo više nema velike većine BBB-a.
– Mamić je uspio u dijelu svog nauma. Imao je podršku i uspio je narušiti koheziju skupine. Jer kada na tribinama nema navijača, kada se ne čuje njihov glas, tada slabi i navijački pokret. U ovim trenucima nam je doista teško. Vodimo 3:0, igra se 86. minuta, ali sudac još uvijek nije označio kraj, ali znamo da hoće. Ne možemo sada dokučiti vrijeme kada će se sve završiti, opet smo ponosni i na neki način zadovoljni jer ćemo tu utakmicu mi dobiti – zaključio je svoja promišljanja vođa Boysa, kojeg će se pamtiti po vođenju skupine u njezinim najtežim vremenima.
Sutra: kako su BBB mijenjali ime Dinamo, svjedočanstva s gostovanja u Beogradu, Splitu...
>>Dinamo ima titule, Hajduk navijače, ali mi nemamo derbi
>>Nekoliko stotina BBB-a s ulaznicom nisu pustili u dvoranu, evo što su poručili klubu!
Dečki nije više socijalizam, sve je privatno ako nije Mamić biće Mike or Hans ili Muhamed. Pogledajte Engleske klubove i ko im je vlasnik Rus, Arap i drugi. Sama činjenica da je revolt počeja u isto vrime kao i dolazak Crvenih kmera na vlast je dokaz da je politika umišala prste. Nekad smo se poštivali sa vama , uvik mi je bilo drago doć u Zagreb sa Torcidom na Maksimir i nsmo se nikad mrzili i mlatili ali nekim ljudim ljevog centra je draže da se mi svadjamo nego da budemo složni. Budite pametni i svako dobro vam želim