Kod svakog prvog napada, na svakoj Cedevitinoj domaćoj utakmici, s navijačke tribine zagrebačkog kluba može se čuti glasni poklič "juriš". A svaki put ga emitira, i više puta tijekom utakmice, vjerni Cedevitin navijač koji se zove Josip Karamarko.
Zajedno s Hrvojem Gadžeom i još nekolicinom, Josip je jedan od utemeljitelja Fakina, malobrojne Cedevitine navijačke skupine (15-20) koja se u međuvremenu čak i osula jer su petorica od njih napustila zemlju, otišavši trbuhom za kruhom.
Fakini će i sutra biti na svojoj tribini, a Josip će i protiv Zvezde pozivati na juriš, a koliko će to utjecati na ostatak publike ostaje za vidjeti. Na Cedevitinim je utakmicama nerijetko kazališna atmosfera, što je posvemašnja suprotnost onome što se događa u Beogradu, kada je Crvena zvezda domaćin. Na Zvezdinim euroligaškim utakmicama, kada gostuje hrvatski klub, to se navijanje pretvara u četničko orgijanje, dok je u utakmicama ABA lige ipak nešto blaže jer se tada ne pjeva o "stražama đenerala Draže" niti se transparentima uzdižu haaški ratni zločinci.
Koliko god to, nekome neupućenome, izgledalo impresivno, mi ne želimo istovjetne scene gledati s ove strane. Uvjereni smo da će zagrebačka publika, koju zovemo kazališnom, uljuđeno dočekati goste iz Beograda i da ih neće sasuti salvom teško probavljivih uvreda čak i ako Zvezda kući iz Zagreba ode kao zasluženi finalist.
Žao nam je samo što Fakina, koji su glasni ali civilizirani navijači, nema više. S članstvom kao da se nisu maknuli sa polazne točke iz proljeća 2011. Bez obzira na sva njihova nastojanja preko društvenih mreža i foruma da kadrovski ojačaju, bez obzira što taj klub ima najzdraviju formulu financiranja, s minimumom novca građana, u očima mnogih to je i dalje umjetan klub. A Cibona je institucija, ma koliko bila ruinirana, za koju se navija.
Grupica Cedevitinih pobornika Fakinima se prozvala u siječnju 2011. nakon što ih je jedan kolega u svom izvješću nazvao fakinima koji sjede iza klupe svoje momčadi i stalno nešto dobacuju. No, ti isti vrlo brzo su se formirali u organiziranu, malobrojnu, ali glasnu skupinu koja daje ton navijanju.
Svoj navijačke vrhunce Cedevita je doživjela iste te 2011. kada je protiv Estudiantesa, u četvrt-finalu Eurokupa, po prvi put ispunjen Draženov dom. Veliko navijačko šarenilo, oko 500-tinjak navijača Zagrepčana, moglo se vidjeti te iste godine i na Final Fouru tog natjecanja u Trevisu, ponešto ih je bilo i na Final Fouru u Beogradu, 2014., no na tome je, što se tiče gostovanja, i ostalo. Doduše, Dražen dom bio je ispunjen i ove sezone u euroligaškim utakmicama protiv Laborala, Olympiacosa, Efesa i Milana, no ni to nije bilo navijanje koje bi bila prevaga za domaću momčad.
Stoga, takvo što nije za očekivati niti utorak u 20 sati, no svejedno očekujemo pune tribine. Jer, ipak je to utakmica između hrvatskog i srpskog prvaka, borba za finale doigravanja. No, kao i obično, koliko će glasne biti tribine ovisit će ponajviše o tome koliko će biti borbeni cedevitaši.
>> Cedevita imala šut za pobjedu u Beogradu, ali Zvezda je slavila u produžetku
članak je dno -dna , ni sam autor nezna šta je htio reći