Zlatku Kranjčaru svidjelo se što je vidio od Bilićevih trupa u Poljskoj.
– Zadovoljan sam, kako ne bih bio, samo..., sad nas čeka teška utakmica – zastao je Cico koji je protiv Španjolske igrao pripremnu utakmicu za SP 2006. (1:2, Torres zabio za pobjedu u 93. minuti).
– Dobro smo igrali, nesretno smo izgubili, ali bili smo dosta dobri, prarirali Španjolcima. No, ovo je ipak drukčija utakmica...
Kako do prolaza, imate li nekakav recept?
– Nadam se da će Bilić prihvatiti sugestiju ili bar o njoj razmisliti: ja bih igrao kao što smo igrali na Euru 2008. protiv Njemačke u Klagenfurtu, dakle 4-4-1-1, s Nikom iza špice! Treba biti agresivan, biti blizu njihovih igrača, čuvati prostor i ne dati im da igraju. Tako možemo do pobjede ili remija. Imamo igrače za to, Vukojević je tu strašno jak, Luka može puno toga zatvoriti, može i Niko iza napadača. Ma ne razmišljam o tih 2:2, vjerujem da će nama bilo kakav remi biti dobar. Neće baš Talijani samo tako dobiti Irce – glasno je razmišljao Kranjčar.
Svi su svjesni da će Španjolska imati veći posjed lopte.
– Neka ga imaju, ali nemojmo zaboraviti da i mi imamo igrače koji mogu zadržati loptu, igrati brzim pasovima. No, po meni je ključno da budemo gusti u sredini, a to znači da je nužno žrtvovati jednog napadača.
Kome biste dali prednost, Mandžukiću ili Jelaviću?
– Mislim da je Mandžukić zaslužio prednost sa svoja tri pogotka, velika je stvar zabiti tri komada na Euru i to ne bilo kome, nego Ircima i Talijanima. Iako je i Jelavić pokazao kvalitetu. No, zašto ne bi igrala obojica, da ih Mandžukić prvo dobro namuči svojim kapacitetima, da igra maksimalno sve dok može, a da onda uđe odmorni Jelavić. Ma, ja sam optimist – uz svoj zarazni smiješak zaključio je Kranjčar.
koliko je Kranjčar besramno neobjektivan kad mu je sin u pitanju to jednostavno nije istina. Naravno da je svaki otac "slab" na svoje dijete, ali on ovdje istupa kao trener i bivši izbornik i ovakvi "savjeti" i procjene su mu nedopustivi...